Homologacija

Provjera homologacijske podobnosti vozila koja se uvoze i prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj započela je 15. rujna 1997. godine. Od tog datuma svako vozilo, prije uvoznog carinjenja (i njegova pripadajuća dokumentacija) osim propisom izuzetih, podvrgavaju se homologacijskom pregledu.

Ali što je to zapravo homologacijska podobnosti, što se kontrolira u dokumentima i na vozilima, koje je novine donijela homologacija hrvatskom tržištu vozila a pogotovo teških privrednih vozila i autobusa, te koliko ovaj postupak košta uvoznika vozila?

Za početak cijele priče o homologaciji potrebno je pojmovno razlikovati homologaciju vozila odnosno nekog dijela i uređaja na vozilu od provjere homologacijske podobnosti vozila.

  1. HOMOLOGACIJA VOZILA odnosno dijelova i uređaja na vozilu je ispitivanje i utvrđivanje sukladnosti ispitivanih dijelova prema europskim pravilnicima ili smjernicama koje se odnose na ispitivani dio i na određenu kategoriju vozila. Homologacijsko ispitivanje mogu obavljati samo međunarodno priznati laboratoriji i nakon ispitivanja (ako je dio vozila u skladu s zahtjevima pravilnika ili smjernice prema kojoj je ispitivanje obavljeno), proizvođač dijela mora na ispitivani dio postavljati znak kojim se dokazuje da je dio homologacijski ispitan. Proizvođači automobila ili dijelova za automobile, prije početka proizvodnje nekog novog vozila ili dijela na njemu, moraju obaviti homologacijsko ispitivanje prije početka prodaje nekog vozila tako da sva vozila kada stignu na tržište moraju imati na sebi homologacijske oznake.

    Homologacijom vozila, odnosno određenih dijelova na vozilu ispituju se uređaji bitni za sigurnosno i ekološko funkcioniranje vozila. U području sigurnosti ispituju se uređaji bitni za aktivnu sigurnost vozila (npr. kočnice, upravljački mehanizam, gume, svjetla, signalni uređaji i dr.), za pasivnu sigurnost vozila (npr. sigurnosni pojasevi, sigurnosna stakla, smanjenje opasnosti od požara, unutarnja oprema vozila i dr.) i opće sigurnosni zahtjevi (npr. zaštita od neovlaštene upotrebe, brzinomjer, mjerenje potrošnje i snage goriva i dr.). U području ekologije ispituje se emisija ispušnih plinova iz motora, emisija krutih čestica iz motora, buka, radijske smetnje i dr.

  2. PROVJERA HOMOLOGACIJSKE PODOBNOSTI VOZILA odnosno dijelova i uređaja na vozilu je postupak koji se obavlja prije uvoznog carinjenja (za vozila koja se ne proizvode u državi uvoza) i kojim se dokazuje da su dijelovi vozila ispitani u skladu s onim europskim pravilnicima ili smjernicama koje su na snazi u državi u koju se vozilo uvozi. Ova provjera ima zadatak spriječiti uvoz sigurnosno i ekološki nepodobnih vozila koja, u trenutku uvoza i prve registracije, ne odgovaraju homologacijskim propisima u zemlji uvoza.

    Prema tome, provjerom homologacijske podobnosti vozila se samo dokazuje da li je vozilo uistinu ispitano u skladu sa europskim homologacijskim pravilnicima ili smjernicama, tj. svim zahtjevima bitnim za sigurnost prometa i zaštitu okoliša. Riječ je prvenstveno o administrativnom postupku tj. uvidom u homologacijsku dokumentaciju i homologacijske oznake na vozilu utvrđuje se da li je vozilo homologacijski podobno ili nije.

Pravilnikom o homologaciji vozila propisano je da se cestovna motorna i priključna vozila, prije uvoznog carinjenja (vrijedi za vozila koja se uvoze u Republiku Hrvatsku), odnosno prije puštanja u promet (vrijedi za vozila koja se proizvode u Republici Hrvatskoj), moraju podvrgnuti provjeri homologacijske podobnosti.

 

Provjera homologacijske podobnosti

Provjera homologacijske podobnosti vozila provodit se kao:

  • provjera homologacijske podobnosti TIPA VOZILA, odnosno
  • provjera homologacijske podobnosti POJEDINAČNO UVEZENOG VOZILA.

Provjera homologacijske podobnosti tipa vozila provodi se za vozila koje uvoze generalni zastupnici (ili ovlašteni dobavljači) proizvođača vozila u RH ili sam proizvođač vozila. Provedbu postupka obavlja Centar za vozila Hrvatske temeljem ovlasti Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo. Provjera se sastoji od pregleda svih homologacijskih izvješća kojima se dokazuje provedba homologacijskih ispitivanja za određene dijelove vozila i pregledom vozila-uzorka tj. homologacijskih oznaka na njemu. Nakon provjere vozila-uzorka i pripadajuće dokumentacije, te utvrđivanja da li je određeni tip vozila homologacijski podoban, Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo generalnom zastupniku izdaje Potvrdu o sukladnosti tipa vozila. Postojanje Potvrde o sukladnosti tipa vozila jedan je od uvjeta da bi vozila koje uvozi generalni zastupnik mogla prijeći graničnu crtu i biti uvozno carinjena. Također, generalni zastupnici, za svako pojedinačno vozilo koje prodaju, a na osnovu Potvrde o sukladnosti tipa vozila, izdaju Izjavu o sukladnosti vozila. Pomoću ove izjave vozilo se može prvi put registrirati u Republici Hrvatskoj.

Provjera homologacijske podobnosti pojedinačno uvezenog vozila provodi se za svako vozilo, osim propisom izuzetih, koje se pojedinačno uvozi u Republiku Hrvatsku a za koje uvoznik vozila nije proveo homologacijsku provjeru tipa vozila i ne posjeduje Potvrdu o sukladnosti tipa vozila. Zahtjev za provedbu provjere homologacijske podobnosti pojedinačno uvezenog vozila pokreće uvoznik vozila i to u sljedećim slučajevima:

  • uvoznik vozila (bilo koja pravna ili fizička osoba) koji pojedinačno uvozi vozilo, a nije posjednik Potvrde o sukladnosti tipa vozila. U ovom slučaju uvoznik vozila se direktno obraća ovlaštenom ispitnom mjestu gdje se može obavljati provjera homologacijske podobnosti pojedinačno uvezenog vozila. Na području Republike Hrvatske sva ispitna mjesta nalaze se u stanicama za tehnički pregled vozila smještenim u neposrednoj blizini carinarnica;
  • uvoznik vozila, koji posjeduje Potvrdu o sukladnosti tipa vozila, za slučaj kada uvozi prvih deset primjeraka varijante tipa vozila koja nije obuhvaćena tom Potvrdom. Za ovakav uvoz prvo je potrebno dobiti suglasnost ravnatelja Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo pa se tek onda obratiti jednom ispitnom mjestu;
  • uvoznik vozila, koji ne posjeduje Potvrdu o sukladnosti tipa vozila, za slučaj kada uveze prvih deset primjeraka jedne varijante određenog tipa vozila, također uz prethodnu suglasnost ravnatelja Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo, obraća se jednom ispitnom mjestu.

Provjeri homologacijske podobnosti vozila su izuzeta određena vozila, odnosno određene kategorije uvoznika. Svi ostali "samostalni uvoznici" odnosno kupci vozila koji vozila samostalno kupuju u inozemstvu i uvoze ga u Republiku Hrvatsku ili kupci vozila koji kupe vozilo od prodavača u Hrvatskoj koji nije posjednik Potvrde o sukladnosti tipa vozila, moraju proći provjeru homologacijske podobnosti.

Svaki se pojedinačni uvoznik vozila u Republiku Hrvatsku na carini, odnosno kod špeditera, susreće s upitom: Imate li Potvrdu o sukladnosti pojedinačno pregledanog vozila? Naime, bez Potvrde o sukladnosti, vozilo se u tom trenutku ne može cariniti, pa uvozniku ne preostaje ništa drugo nego pokušati ishoditi zahtjevani dokument.

Detalj sa školovanja djelatnika STP (Koprivnica, lipanj 1997. godine) za provedbu pojedinačne homologacije vozila - prepoznavanje oznaka na vozilima.

Posao provjere homologacijske podobnosti od tog trenutka teče po utvrđenim pravilima Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo, a osnovni tijek bi bio sljedeći:

  1. provjera homologacijske podobnosti pojedinačno uvezenog vozila započinje predajom ZAHTJEVA ZA HOMOLOGACIJU POJEDINAČNOG VOZILA ovlaštenoj pravnoj osobi. Već je rečeno da je za sada osposobljeno 42 ispitna mjesta uz carinske ispostave gdje se to može obaviti;

  2. uz Zahtjev, uvoznik vozila dužan je priložiti dokaz o uplati naknade za pokriće troškova u postupku homologacije vozila, kao i dokaz o uplati upravne pristojbe. Također, uz Zahtjev, uvoznik vozila mora priložiti POTVRDU PROIZVOĐAČA kojom se dokazuje prema kojim ECE pravilnicima ili EEC smjernicama je uvezeno vozilo udovoljavalo u trenutku proizvodnje. Potvrda proizvođača mora biti priložena u originalu te uredno ovjerena i potpisana.

    Potvrda proizvođača se mora pribaviti od generalnog zastupnika proizvođača vozila u Republici Hrvatskoj (npr. ako ste uvezli MAN, trebate se obratiti tvrtki AUTOHRVATSKA, ako ste uvezli MERCEDES, obratite se tvrtki EUROLINE itd.) odnosno ako takav ne postoji, Potvrda proizvođača se može pribaviti u inozemstvu, ali od proizvođača vozila ili njegovog ovlaštenog zastupnika u zemlji iz koje se vozilo uvozi.

    Ako je uvoznik vozila uz vozilo dobio "COC dokument" (certificate of confirmity), od generalnog zastupnika nije potrebno zahtjevati Potvrdu proizvođača, nego samo ovjeru "COC dokumenta". "COC" dokument postoji samo za osobna vozila;

  3. nakon uvida u svu donesenu dokumentaciju i njenu originalnost, ovlašteni ispitivač, provjerava da li su u Potvrdi proizvođača upisani svi ECE pravilnici ili EEC smjernice prema kojima se zahtjeva da vozilo bude homologirano u Republici Hrvatskoj i čije se oznake ne mogu pronaći na vozilu (npr. radio smetnje, kočnice, buka, ispušni plinovi i td.);

  4. nakon toga slijedi pregled samog vozila, odnosno pregled homologacijskih oznaka na onim dijelovima i uređajima vozila na kojima se moraju nalaziti homologacijske oznake i koje generalni zastupnik ne treba dati u Potvrdi proizvođača. Tada se kontroliraju oznake na svjetlima, staklima, gumama, sigurnosnim pojasevima i eventualno na naslonima za glavu (ako homologacijska oznaka ne postoji na naslonu za glavu onda mora biti u Potvrdi proizvođača);

  5. sada slijedi usporedba homologacijskih oznaka iz potvrde proizvođača i s vozila s "Popisom propisa o homologaciji opreme i dijelova vozila (ECE pravilnici i EEC smjernice) s izmjenama i dopunama koje se primjenjuju u Republici Hrvatskoj" a koje objavljuje Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo;

  6. ako su homologacijske oznake iz Potvrde proizvođača i s vozila (bilo ECE pravilnici ili EEC smjernice) istovjetne ili veće od najmanje zahtjevanih po Državnom zavodu za normizaciju i mjeriteljstvo, vozilo će se proglasiti homologacijski podobno i izdat će mu se Potvrda o sukladnosti pojedinačno pregledanog vozila;

  7. ako su homologacijske oznake iz potvrde proizvođača i s vozila manje od najmanje zahtjevanih po Državnom zavodu za normizaciju i mjeriteljstvo, ishod pregleda dokumentacije će biti negativan i vozilo se neće moći uvozno cariniti.

    Praktično ovakav slučaj će se događati kada su homologacijske oznake iz Potvrde proizvođača manje od najmanje zahtjevanih po Državnom zavodu za normizaciju i mjeriteljstvo;

  8. ako su homologacijske oznake s dijelova i uređaja na vozilu manje od najmanje zahtjevanih po Državnom zavodu za normizaciju i mjeriteljstvo, vozilu se može dati rok za otklanjanje ovih nedostataka, odnosno izvršit će se privremeni prekid postupka da bi se na vozilo ugradio dio koji će na sebi imati zahtjevane homologacijske oznake.

    Praktično, ovakav slučaj će se događati samo kada na vozilu treba zamijeniti neki dio (npr. vjetrobran, svjetla, sigurnosne pojaseve, gume i sl.).

Trenutno je u Republici Hrvatskoj na snazi 49 homologacijskih pravilnika, a riječ je o ECE pravilnicima Ekonomske komisije Ujedinjenih naroda za Europu. Također, Republika Hrvatska priznaje homologaciju dijelova vozila obavljenu prema EEC smjernicama Europske unije ukoliko je smjernica sukladna odgovarajućem ECE pravilniku na snazi u RH. Treba istaći da trenutno postoje čak 104 ECE pravilnika i da je u pripremi još nekoliko. Naša je država jedna od onih koja je do sada usvojila najmanje ECE pravilnika, ali to istodobno ne znači da su homologacijski zahtjevi hrvatske države mali. Homologacijski zahtjevi se ne određuju samo brojem usvojenih ECE pravilnika nego i brojem usvojenih amandmana uz svaki pojedini pravilnik.

Svatko tko ide kupiti osobni automobil u inozemstvo pazi da vozilo nije starije od sedam godina, odnosno kada su u pitanju ostala vozila (teretna, priključna, radna i sl.) ova dobna granica nije niti bitna. Primjenom Pravilnika o homologaciji vozila, pravo pitanje za svakog potencijalnog uvoznika automobila nije: "Koliko ću star automobil kupiti?", nego: "Kupujem li homologacijski podoban automobil?". Odgovor na ovo pitanje može se dobiti samo poznavanjem VIN oznake (broja šasije) vozila. Prema VIN oznaci generalni zastupnik može dati podatke prema kojim ECE pravilnicima ili EEC smjernicama je vozilo homologirano, odnosno da li je podobno za hrvatsko tržište. Prema dosadašnjim iskustvima, sva vozila koja su bila namjenjena europskom tržištu a proizvedena su poslije 1993. ili 1994. godine odgovaraju homologacijskim zahtjevima, dok vozila koja su namjenjena američkom tržištu (mogu biti proizvedena i ove godine), ne udovoljavaju homologacijskim zahtjevima i ne mogu se uvoziti u Republiku Hrvatsku.

Svaki uvoznik vozila, ako kupi u inozemstvu homologacijski nepodobno vozilo, može imati velikih problema kada takvo vozilo doveze u Hrvatsku, ne prođe homologacijski pregled pa ga zbog toga ne može ocariniti.


Ne kupujte vozila namjenjena američkom tržištu.
Europa i Amerika nemaju iste homologacijske zahtjeve.

Svatko tko se upusti u rizik pojedinačne kupnje vozila mora računati s povečanim troškovima uvoza radi provjere homologacijske podobnosti, kao i s velikim rizikom da li će automobil biti homologacijski podoban. Najbolji put za savladavanje rizika homologacijske podobnosti je uspostava kontakta s generalnim zastupnikom još dok vozilo nije kupljeno, ali je poznata VIN oznaka vozila (broj šasije). Generalni zastupnik ima pristup bazi podataka proizvođača te će na osnovu ovog podatka moći savjetovati svakog kupca da li je vozilo homologacijski podobno ili nije. Ipak ne treba zaboraviti da su homologacijski kriteriji postavljeni tako će vozila proizvedena tek 1993. ili 1994. godine biti homologacijski podobna, a tek rijetka starija vozila će uspjeti preskočiti homologacijski prag.

Naravno, nakon što kupac kupi takvo vozilo, mora proći postupak provjere homologacijske podobnosti na kojem se može utvrditi da su pojedini dijelovi vozila bili razbijeni te ih je bivši vlasnik zamjenio neispravnim. Ako je npr. vozilo imalo nesreću pri kojoj su razbijena prednja svjetla i vjetrobran, i ako ih je bivši vlasnik zamjenio s neispravnim tj. bez homologacijskih oznaka (na tržištu se takvi dijelovi nazivaju "divljim" ali su više puta jeftiniji od originalnih), takvo vozilo će biti homologacijki nepodobno i morat će zamjeniti spomenute dijelove.

Naknade za homologaciju su propisane Pravilnikom o utvrđivanju visine i načina plaćanja naknada za pokriće troškova u postupku homologacije vozila i ovisi o kategoriji vozila koja se uvozi. Npr. ako uvozite osobni automobil naknada za homologaciju iznosi 500,00 kn u što je uključen i PDV. Uz ovaj trošak treba računati i na trošak upravne pristojbe (biljezi u vrijednosti od 70,00 kn i troškove za izdavanje Potvrde prizvođača od približno 330.00 kn).

Na kraju spomenimo još samo jedan podatak. Hrvatska je jedna od zadnjih država na prostoru zapadne Europe koja je uvela provjeru homologacijske podobnosti vozila. Sve države geografski smještene zapadno od naše imaju ovaj postupak odavno uveden. Na taj način štite svoja tržišta od sigurnosno i ekološki loših proizvoda. Opće je poznata činjenica da je Slovenija (koja je s provjerom homologacijske podobnosti započela prije približno pet godina) na ovaj način uspjela pomladiti svoj vozni park, povećati sigurnost cestovnog prometa, ali je istodobno sve ono što se nije moglo prodati u Sloveniji preprodavano hrvatskim preprodavačima vozila.