Pribor i oprema vozila za prijevoz opasnih roba
Treba razlikovati je li dolje opisani pribor propisan za
transportnu jedinicu ili za pojedinačno vozilo koje je dio
transportne jedinice (poluprikolica ili prikolica ili tegljač ili
kamion). Pod «transportnom jedinicom» se podrazumijeva skup vozila
koji se sastoji od vučnog i priključnog vozila ili samo teretno
motorno vozilo (kada ne vuče prikolicu).
Dodatni pribor i oprema zahtijeva se kako slijedi:
1.1 Transportna jedinica namijenjena prijevozu opasnih roba,
najveće dopuštene mase veće od 7500 kg, mora biti opremljena s
najmanje dva prenosiva uređaja za gašenje požara, razreda
zapaljivosti A, B i C, minimalne ukupne zapremine od 12 kg suhog
praha (ili ekvivalentne količine druge prikladne tvari). Dopustive
su raznolike kombinacije zapremina protupožarnih uređaja ali mora
biti najmanje jedan zapremine od šest ili više kilograma i najmanje
jedan od dva ili više kilograma.
1.2 Transportna jedinica namijenjena prijevozu opasnih roba,
najveće dopuštene mase veće od 3500 kg, ali ne veće od 7500 kg,
mora biti opremljena s najmanje dva prenosiva uređaja za gašenje
požara, razreda zapaljivosti A, B i C, minimalne ukupne zapremine
od osam kilograma suhog praha (ili ekvivalentne količine druge
prikladne tvari). Dopustive su raznolike kombinacije zapremina
protupožarnih uređaja ali mora biti najmanje jedan uređaj zapremine
šest ili više kilograma i najmanje jedan zapremine od dva ili više
kilograma.
1.3 Transportna jedinica namijenjena prijevozu opasnih roba,
čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3500 kg, mora biti
opremljena s najmanje dva prenosiva uređaja za gašenje požara,
razreda zapaljivosti A, B i C, minimalne ukupne zapremine od četiri
kg suhog praha (ili ekvivalentne količine druge prikladne tvari).
Dopustive su raznolike kombinacije zapremina protupožarnih uređaja
ali mora biti najmanje jedan uređaj zapremine od dva ili više
kilograma.
1.4 Protupožarni uređaji opisani u prethodnim stavcima moraju
imati ispravnu plombu kao i obilježje važećeg roka trajanja (mjesec
i godinu do kada vrijedi valjanost) utemeljeno na periodičnom
ispitivanju provedenom prema hrvatskim nacionalnim propisima.
1.5 Agens sadržan u uređaju za gašenje požara mora biti
prikladan za korištenje u vozilima i mora udovoljavati relevantnim
zahtjevima europske norme EN 3 - Prenosivi vatrogasni uređaji, dio
1 do 6 (EN 3-1:1996, EN 3-2:1996, EN 3-3:1994, EN 3-4:1996, EN
3-5:1996, EN 3-6:1995).
1.6 Ako je u vozilo trajno ugrađena lako upravljiva ili
automatska naprava za gašenje požara motora, tada nije nužno imati,
gore spominjani, prenosivi protupožarni uređaj od dva kilograma
(čija bi osnovna funkcija trebala biti gašenje požara na motoru
vozila). Pri tome treba biti osigurano da sredstvo koje se koristi
za gašenje nije takvo da stvara otrovne plinove u vozačkoj kabini
kada je izloženo utjecaju topline nastale požarom.
1.7 Protupožarni uređaji trebaju biti pozicionirani na mjestima
gdje su lako dostupni posadi vozila i na način da su zaštićeni od
nepriličnih atmosferskih utjecaja glede njihove radne
sigurnosti.
2. Svako vozilo mora biti opremljeno s barem jednom podloškom za
kotače, kakvoće prikladne najvećoj dopuštenoj masi vozila i s
polumjerom zakrivljenosti koji odgovara polumjerima kotača.
3. Transportna jedinica mora biti opremljena sa dva samostojeća
upozoravajuća znaka za obilježavanje vozila zaustavljenog na
kolniku ceste. Ti znakovi za vozila registrirana u Republici
Hrvatskoj moraju biti oblika istostraničnog trokuta s rubom crvene
boje čija duljina iznosi 40 cm, a širina najmanje 5 cm. Rubovi
znaka moraju biti prevučeni reflektirajućom tvari ili crvenom
katadiopterskom optikom širine najmanje 2 cm ili izrađeni tako da
se mogu po čitavoj duljini osvijetliti vlastitim izvorom
svjetlosti. Znakovi moraju biti izrađeni od čvrstog materijala i na
način koji im omogućuje da stabilno stoje u vertikalnom položaju.
Za inozemna vozila umjesto opisanih «trokuta» smiju se koristiti
reflektirajući stošci (čunjevi) ili lampe s bljeskavim žutim
svjetlom, a koje se ne napajaju električnom energijom vozila.
4. U transportnoj jedinici mora se nalaziti i sredstvo za
ispiranje očiju, osim ako se prevoze samo robe obilježene listicama
1, 1.4, 1.5, 1.6, 2.1, 2.2 i 2.3.
5.1 Za svakog člana posade vozila u vozilu mora biti:
- sigurnosni reflektirajući prsluk ili jakna (n.p.r. u skladu s
onim koje opisuje europska norma EN 471);
- džepna svjetiljka takve konstrukcije da nema metalne površinske
dijelove koji bi mogli proizvesti iskrenje;
- par zaštitnih rukavica;
- štitnik za oči (n.p.r. zaštitne naočale).
5.2 Kada se prevoze opasne robe označene listicama opasnosti 2,
3 i/ili 6.1 u transportnoj jedinici, za svakog člana posade, mora
se nalaziti prikladna respiratorna zaštitna maska. Primjer je maska
s filtrom što štiti od plina i prašine tipa A1B1E1K1-P1 ili tipa
A2B2E2K2-P2, kako je opisano u europskoj normi EN 141.
6. U transportnoj jedinici u kojoj se prevoze opasne robe
označene listicama opasnosti 3, 4.1, 4.3, 8 i/ili 9 mora se
nalaziti lopata.
7. U transportnoj jedinici u kojoj se prevoze opasne robe
označene listicama opasnosti 3, 4.1, 4.3, 8 i/ili 9 mora se
nalaziti drenažna brtva za odvod koja služi za usmjeravanje
odvodnje toka opasne tekućine.
8. U transportnoj jedinici u kojoj se prevoze opasne robe
označene listicama opasnosti 3, 4.1, 4.3, 8 i/ili 9 mora se
nalaziti plastična posuda-kontejner za skupljanje opasne
tekućine.