Pravilnik o uređajima i opremi za pogon motornih vozila plinom
MINISTARSTVO MORA, PROMETA I
INFRASTRUKTURE
Na temelju članka 236. stavka 4. i
članka 281. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama
(»Narodne novine«, broj 67/08.) ministar mora, prometa i
infrastrukture uz suglasnost ministra nadležnog za unutarnje
poslove i ministra nadležnog za gospodarstvo, donosi
PRAVILNIK
O UREĐAJIMA I OPREMI ZA POGON MOTORNIH VOZILA PLINOM
(autorski pročišćen
tekst)
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim Pravilnikom propisuju se uvjeti
koje moraju ispunjavati uređaji i oprema za pogon motornih vozila
plinom, postupak i način ugradnje uređaja i opreme, stručna sprema
djelatnika koji obavljaju ugradnju, te uvjeti za servisne radionice
u kojima se ugrađuju uređaji i oprema.
II. DEFINICIJE OSNOVNIH POJMOVA
Članak 2.
Pojedini izrazi, u smislu ovoga
Pravilnika imaju sljedeće značenje:
1. »plin« je ukapljeni naftni plin UN
oznake 1965 (smjese propana i butana, u daljnjem tekstu: UNP,
međunarodna oznaka LPG = liquefied petroleum gas) i stlačeni
prirodni plin UN oznake 1971 čiji radni tlak ne prelazi 22 MPa (220
bar) (u daljnjem tekstu: metan, međunarodna oznaka CNG = compressed
natural gas),
2. »tlak« je tlak iznad atmosferskog tlaka zraka (predtlak),
3. »opasna koncentracija plina« je količina plina u smjesi sa
zrakom, koja je jednaka ili veća od 10% donje granice
eksplozivnosti. Donja granica eksplozivnosti za UNP je 1,7 vol.%, a
za metan 4,4 vol.%,
4. »servisna radionica« je radionica za ugradnju i održavanje
plinskih uređaja i opreme za pogon motornih vozila plinom, koja ima
odobrenje ministarstva nadležnog za promet,
5. »serviser« je zaposlenik servisne radionice, koji ima najmanje
srednju stručnu spremu mehaničarskog, strojarskog,
elektrotehničkog, informatičkog ili mehatroničkog smjera i koji je
osposobljen za ugradnju i servisiranje uređaja i opreme za pogon
motornih vozila plinom (prema programu osposobljavanja kojega
donosi ovlaštena organizacija u suglasnosti s ministarstvom
nadležnim za promet), što dokazuje ispravom ovlaštene
organizacije,
6. »ovlašteni zastupnik za uređaje i opremu« je pravna osoba, koja
je od strane proizvođača uređaja i opreme za pogon motornih vozila
plinom, ovlaštena za sklapanje ugovora o poslovno-tehničkoj
suradnji sa servisnim radionicama, obuku servisera (o čemu izdaje
potvrdu) i osiguravanje tehničke podrške, te dostavljanje potrebne
dokumentacije ovlaštenoj organizaciji za ispitivanje vozila.
III. UREĐAJI I OPREMA ZA POGON
MOTORNIH VOZILA PLINOM
Članak 3.
Uređaji i oprema koji se ugrađuju u
motorna vozila s pogonom na plin su:
1. spremnik plina,
2. armatura spremnika plina,
3. pročišćivač plina (visokog i niskog tlaka plina),
4. isparivač plina (za UNP),
5. regulator tlaka,
6. plinski ventil,
7. priključak za pražnjenje metana,
8. ventil tekućega goriva (benzina ili dizelskoga goriva),
9. vodovi za plin visokoga tlaka,
10. vodovi za plin niskoga tlaka,
11. vodovi sredstava za grijanje,
12. električni uređaji i instalacije,
13. senzori tlaka i temperature,
14. uređaj za ubrizgavanje plina (brizgaljke),
15. razdjelnik-distributor,
16. elektronska kontrolna jedinica (plinsko računalo),
17. visokotlačna pumpa (za UNP).
1. Uvjeti koje moraju ispunjavati
materijali za uređaje i opremu
Članak 4.
Dijelovi uređaja i opreme iz članka 3.
ovoga Pravilnika, koji su u dodiru s plinom, moraju biti izrađeni
od materijala koji:
1. ne stvara zapaljive smjese,
2. je otporan na djelovanje plina,
3. ne mijenja kemijska svojstva plina.
Članak 5.
(1) Uređaji i oprema iz članka 3.
točke 1., 2., 3., 6., 7., 9., 10., 13., 14., 15. i 17. ovoga
Pravilnika moraju biti konstruirani i izrađeni za radne temperature
od -20°C do 80°C.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne
odnosi se na zaštitno kućište armature spremnika plina iz članka 9.
stavka 12. točke 3. ovoga Pravilnika.
(3) Uređaji i oprema iz članka 3.
točke 4. i 5. ovoga Pravilnika, moraju biti konstruirani i izrađeni
za radne temperature od -20°C do 120°C.
(4) Uređaji i oprema iz članka 3.
ovoga Pravilnika, osim vodova za plin niskog tlaka, ispituju
se:
- za UNP na pokusnom tlaku od 2,5 MPa
(25 bara), odnosno 3 MPa (30 bara) za uređaje i opremu ugrađene u
vozilo nakon 1. siječnja 2001.,
- za metan, na pokusnom tlaku od 30 MPa (300 bara).
(5) Uređaji i oprema iz članka 3.
ovoga Pravilnika, osim točke 9. i 10., moraju biti tipno ispitani
te imati važeće tipno odobrenje.
(6) Dokumentaciju o tipnom ispitivanju
iz stavka 5. ovoga članka, dužan je pribaviti ovlašteni zastupnik
za uređaje i opremu i dostaviti je ovlaštenoj organizaciji
određenoj posebnim propisom (u daljnjem tekstu: ovlaštena
organizacija), najkasnije mjesec dana prije prve ugradnje uređaja,
odnosno opreme.
Članak 6.
(1) Uređaji i oprema iz članka 3.
točke 2. do 7. ovoga Pravilnika, moraju biti na vidljiv i trajan
način označeni brojem tipnog odobrenja i nazivom
tvrtke-proizvođača.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne
odnosi se na cijevi za prozračivanje iz članka 9. stavka 1. točke
3. ovoga Pravilnika.
(3) Isparivač plina za UNP i regulator
tlaka moraju imati, uz oznake iz stavka 1. ovoga članka i trajno
utisnut tvornički broj (serijski broj proizvoda), te ispravu u koju
je upisan serijski broj uređaja, kojom se potvrđuje da je uređaj
ispitan (izjava o sukladnosti).
(4) Spremnik plina iz članka 3. točke
1. ovoga Pravilnika mora imati trajno upisane sljedeće podatke:
- naziv proizvođača,
- tvornički broj,
- godinu proizvodnje,
- naziv plina kojim se puni (smjesa propan-butan ili metan),
- obujam prazne posude u litrama (l),
- za UNP: najveću dopuštenu masu punjenja (kg),
- za metan: najveći dopušteni tlak punjenja (MPa odnosno bar).
(5) Homologirani spremnik mora imati
trajno upisane podatke sukladno odredbama Pravilnika ECE R 67
odnosno ECE R 110.
2. Uvjeti za spremnik plina
Članak 7.
(1) Spremnik plina, koji se ugrađuje u
motorno vozilo na pogon plinom, smatra se tlačnom posudom.
(2) Spremnik plina proizveden u
Republici Hrvatskoj, koji se prvi put ugrađuje u motorno vozilo na
pogon s plinom, mora biti odobren i označen sukladno odredbama
Pravilnika ECE R 67 odnosno ECE R 110.
(3) Spremnik plina koji je odobren i
označen sukladno odredbama Pravilnika ECE R 67 odnosno ECE R 110,
može se ugraditi u vozilo bez prethodnog ispitivanja.
Članak 8.
(1) Spremnik plina proizveden izvan
Republike Hrvatske mora ispunjavati sljedeće uvjete:
1. da je odobren i označen sukladno
odredbama Pravilnika ECE R 67 odnosno ECE R 110.
2. da ima potvrdnu dokumentaciju odobrenu od ovlaštene
organizacije iz članka 277. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa
na cestama (»Narodne novine« broj 67/08).
(2) Za motorna vozila na pogon plinom
koja su uvezena, mora se prije registracije izvršiti identifikacija
i pregled potvrdne dokumentacije.
(3) Oštećeni spremnik plina ne smije
se koristiti.
(4) Spremnik plina za UNP i metan
smije biti u uporabi najdulje 10 godina računajući od datuma
proizvodnje utisnutog na identifikacijskoj pločici.
(5) Spremnik plina koji je odobren i
označen sukladno odredbama Pravilnika ECE R 67 odnosno ECE R 110,
može se ugraditi u vozilo bez prethodnog ispitivanja.
3. Uvjeti za ostale dijelove uređaja
i opreme
Članak 9.
(1) Armatura spremnika plina iz članka
3. točka 2. ovoga Pravilnika sastoji se od:
1. ventila spremnika plina,
2. sigurnosnih uređaja,
3. zaštitnog kućišta armature spremnika plina odnosno zaštitnog
kućišta spremnika plina s pripadnom armaturom spremnika plina
(plinotijesno kućište s cijevima za prozračivanje, koje može biti
izvedeno i kao zaštita od mehaničkog oštećenja),
4. priključka za punjenje,
5. nepovratnog ventila između priključka za punjenje i spremnika
plina,
6. ventila između priključka za punjenje i spremnika plina, te
ventila između priključka za pražnjenje i spremnika plina,
7. pokazivača količine plina za UNP, odnosno tlakomjera za
metan.
(2) Između spremnika plina i uređaja
iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka, ne smije biti ugrađen
nikakav uređaj koji može onemogućiti funkciju navedenih
uređaja.
(3) Uređaj iz stavka 1. točka 7. mora
djelovati za vrijeme punjenja spremnika plinom.
Članak 10.
Ventil spremnika plina je uređaj koji
se postavlja izravno na spremnik plina, a služi za zatvaranje
spremnika u slučaju kad treba spriječiti neželjeno istjecanje plina
iz spremnika.
Članak 11.
(1) Sigurnosni uređaji na armaturi
spremnika plina moraju spriječiti stvaranje prekomjernog tlaka u
spremniku, kao i prekomjerno istjecanje plina iz spremnika pri
otvorenom ventilu spremnika.
(2) Uređaji iz stavka 1. ovoga članka
su:
1. za UNP:
- ograničivač protoka,
- uređaj za osiguranje protiv previsokog tlaka,
2. za metan:
- ograničivač protoka,
- uređaj za osiguranje protiv previsokog tlaka,
- uređaj protiv prekoračenja temperature u slučaju požara.
(3) Ograničivač protoka je sigurnosni
uređaj koji, pri lomu cijevi za odvod plina, mora smanjiti količinu
plina koji će istjecati na najviše 10% od najvećega mogućeg protoka
plina.
(4) Uređaj za osiguranje protiv
previsokog tlaka je sigurnosni uređaj koji mora u spremniku plina
spriječiti stvaranje tlaka većeg od 2,5 MPa (25 bara), odnosno 3
MPa (30 bara) za uređaje koji se ugrađuju u vozilo nakon 1.
siječnja 2001. godine, kod UNP-a i tlaka većeg od 30 MPa (300 bara)
kod metana.
(5) Uređaj protiv prekoračenja
temperature u slučaju požara je sigurnosni uređaj, koji mora
ispustiti plin iz spremnika plina u atmosferu, ako temperatura
sigurnosnih elemenata u uređaju dostigne najviše 100°C ± 5°C (kod
potpuno čeličnih spremnika najviše 125°C ± 5°C). Uređaj protiv
prekoračenja temperature izveden je tako, da prilikom njegovog
aktiviranja ne dolazi do povećanje tlaka u spremniku plina većeg od
10% ispitnog tlaka spremnika ± 0,5 MPa (5 bara).
(6) Sigurnosni uređaji na armaturi
spremnika plina i ventil spremnika plina mogu biti konstruirani i
izvedeni tako da čine jednu cjelinu.
Članak 12.
(1) Zaštitno kućište armature
spremnika plina mora spriječiti propuštanje plina iz dijelova
armature spremnika u prostor za vozača i putnike, uključujući i
prtljažnik.
(2) Zaštitno kućište plina iz stavka
1. ovoga članka je plinotijesno kućište koje mora biti
konstruirano, izvedeno te ispitano na nepropusnost pri tlaku od 10
kPa (0,1 bar).
(3) Zaštitno kućište plina iz stavka
1. ovoga članka, i dijelovi armature koje ono štiti, moraju biti
dodatno zaštićeni ako postoji opasnost njihova mehaničkog oštećenja
u teretnom prostoru.
(4) Odredba stavka 3. ovoga članka
primjenjuje se na motorna vozila u koja se uređaji i oprema za
pogon motornih vozila plinom ugrađuju nakon stupanja na snagu ovoga
Pravilnika.
Članak 13.
Priključak za punjenje je uređaj koji
omogućava punjenje spremnika plina samo određenom vrstom plina i
pod određenim tlakom, sukladno izvedbi spremnika plina.
Članak 14.
Nepovratni ventil između priključka za
punjenje i spremnika plina je uređaj koji sprječava povratno
strujanje plina iz spremnika plina prema priključku za
punjenje.
Članak 15.
Ventil između priključka za punjenje
i/ili priključka za pražnjenje i spremnika plina, izveden je na
način da za vrijeme punjenja spremnika plinom onemogućuje dotok
plina u isparivač, odnosno regulator tlaka. Kad se spremnik ne puni
plinom ventil mora omogućiti normalni dotok plina u isparivač,
odnosno regulator tlaka.
Članak 16.
(1) Pokazivač količine plina za UNP
prema ovome Pravilniku je uređaj koji pokazuje količinu plina u
spremniku plina.
(2) Tlakomjer za metan pokazuje tlak
metana u spremniku plina.
Članak 17.
Pročišćivač plina je, prema ovome
Pravilniku, uređaj koji sprječava prolaz nečistoće iz spremnika
plina prema drugim uređajima i može biti izveden kao sastavni dio
nekog drugog uređaja.
Članak 18.
Isparivač plina je, prema ovome
Pravilniku, uređaj u kojem UNP isparava i prelazi iz tekućeg u
plinovito stanje pod utjecajem topline.
Članak 19.
(1) Regulator tlaka je, prema ovome
Pravilniku, uređaj u kojem se smanjuje tlak plina s tlakom u
spremniku i podešava na radni tlak, koji odgovara stvaranju smjese
pogodne za rad motora.
(2) Smije se upotrijebiti samo
regulator tlaka izveden s membranama.
(3) Ako je regulator tlaka izveden kao
višestupanjski, prvi stupanj se ispituje na tlak sukladno odredbi
članka 5. stavka 4. ovoga Pravilnika, a ostali stupnjevi se
ispituju na dvaput veći tlak od radnog tlaka.
(4) Regulator tlaka mora biti izveden
na način da plin ne istječe iz regulatora kad motor ne radi,
odnosno kad se plin ne upotrebljava kao pogonsko gorivo za rad
motora.
Članak 20.
Plinski ventil je, prema ovome
Pravilniku, uređaj koji prekida dovod plina iz spremnika plina u
isparivač plina i regulator tlaka kad motor ne radi, odnosno kada
se plin ne upotrebljava kao pogonsko gorivo za rad motora.
Članak 21.
Ventil tekućeg goriva je, prema ovom
Pravilniku, uređaj koji zatvara dotok drugih vrsta goriva (benzina,
dizelskoga goriva) u uređaj za opskrbljivanje motora gorivom, dok
se motor opskrbljuje plinom kao pogonskim gorivom.
Članak 22.
(1) Pod vodovima za plin visokoga
tlaka, prema ovome Pravilniku, razumijevaju se svi cijevni vodovi
od vanjskog priključka za punjenje spremnika do spremnika plina te
od spremnika plina do isparivača plina, odnosno do regulatora
tlaka.
(2) Krute i savitljive cijevi te
dijelovi za njihovo spajanje smiju se upotrebljavati kao vodovi za
plin visokoga tlaka, samo ako su konstruirani i izvedeni najmanje
na pokusni tlak spremnika plina.
(3) Vodovi za plin visokoga tlaka
izrađeni su od čelika, bakra ili kompozita, a spojni dijelovi
izrađeni su od čelika ili mjedi.
Članak 23.
Pod vodovima za plin niskoga tlaka,
prema ovome Pravilniku, razumijevaju se svi cijevni vodovi od
regulatora tlaka do motora.
Članak 24.
Pod vodovima za grijanje isparivača
plina i regulatora tlaka prema ovome Pravilniku, razumijevaju se
svi vodovi, koji povezuju isparivač plina i regulator tlaka s
uređajem za hlađenje motora ili drugim odgovarajućim izvorom
topline.
Članak 25.
Pod električnim uređajima i
instalacijom smatraju se uređaji i dijelovi za spajanje, koji
električne i elektroničke dijelove uređaja i opreme za pogon
motornih vozila plinom, opskrbljuju električnom energijom potrebnom
za njihov rad.
IV. UVJETI ZA SERVISNE RADIONICE
Članak 26.
(1) Servisna radionica mora imati:
1. radionički prostor površine
najmanje 6 m x 3 m za prijam motornih vozila L, M1 ili N1
kategorije, odnosno radionički prostor površine najmanje 14 m x 4,5
m za prijam motornih vozila kategorije M2, M3, N2, i N3,
2. najmanje jednog zaposlenog servisera,
3. uređaj koji omogućava rad na vozilu s donje strane, i sprječava
stvaranje nakupina opasnih koncentracija plina,
4. mehaničarski, električarski i limarski alat za izvođenje
instalacijskih radova, kao i posebne alate, koje propisuje
proizvođač uređaja i opreme za pogon motornih vozila plinom,
5. detektor prisutnosti plina,
6. ugovor s ovlaštenim zastupnikom za opremu i uređaje iz članka
3. točke 2. do 7. i 13. do 17. ovoga Pravilnika.
7. izjavu dobavljača o sukladnosti cijevi od kojih su izrađeni
uređaji i oprema za pogon motornih vozila plinom iz članka 3. točka
9. i 10. ovoga Pravilnika, s uvjetima iz članka 4. i članka 5.
stavka 1. i 4. ovoga Pravilnika.
(2) Pored uvjeta propisanih u stavku
1. ovoga članka, servisna radionica mora ispunjavati i uvjete
utvrđene posebnim propisima iz područja zaštite na radu te zaštite
od požara i eksplozije.
(3) Servisna radionica dužna je voditi
evidenciju o ugrađenoj opremi i uređajima, servisiranju opreme i
uređaja, te evidenciju čuvati najmanje dvije godine.
Članak 27.
(1) Pravna osoba ili obrtnik podnose
ministarstvu nadležnom za promet zahtjev za izdavanje odobrenja za
rad servisne radionice.
(2) Nadležna tijela očevidom i uvidom
u dokumentaciju utvrđuju ispunjavanje uvjeta za rad servisne
radionice, propisanih ovim Pravilnikom i to:
- ovlaštena organizacija,
ispunjavanje uvjeta iz članka 26. stavka 1. točke 1. do 7. ovoga
Pravilnika,
- ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, ispunjavanje uvjeta
iz članka 26. stavka 2. ovoga Pravilnika, u dijelu koji se odnosi
na zaštitu od požara i eksplozije,
- inspekcija nadležna za zaštitu na radu, ispunjavanje uvjeta iz
članka 26. stavka 2. ovoga Pravilnika, u dijelu koji se odnosi na
zaštitu na radu.
(3) Nadležna tijela iz stavka 2. ovoga
članka nalaze s mišljenjem o ispunjavanju uvjeta iz članka 26.
ovoga Pravilnika, dostavljaju ministarstvu nadležnom za promet.
(4) Ministarstvo nadležno za promet
izdaje rješenje kojim odobrava rad servisne radionice.
V. UVJETI I NAČIN UGRADNJE UREĐAJA I
OPREME ZA POGON MOTORNIH VOZILA PLINOM
Članak 28.
(1) Ugradnju i održavanje uređaja i
opreme za pogon motornih vozila plinom, obavlja servisna radionica
koja ima odobrenje iz članka 27. stavka 4. ovoga Pravilnika.
(2) Servisna radionica koja ugrađuje
uređaje i opremu za pogon motornoga vozila plinom, neposredno po
ugradnji izdaje izjavu o obavljenoj ugradnji, čiji sadržaj utvrđuje
ovlaštena organizacija uz suglasnost ministarstva nadležnog za
promet.
Članak 29.
(1) Uređaji i oprema za pogon motornih
vozila plinom, ugrađuju se u vozilo na način da se nalaze u
granicama gabarita vozila, osim po visini koja ne smije biti veća
od najveće dopuštene visine vozila.
(2) Izravno zagrijavanje ispušnim
plinovima uređaja i opreme za pogon motornih vozila plinom nije
dopušteno.
(3) Uređaji i oprema za pogon motornih
vozila plinom ugrađuju se na udaljenosti od 100 mm od ispušnog
uređaja. Udaljenost može biti i manja ako se između uređaja i
opreme za pogon motornih vozila plinom i ispušnog uređaja ugradi
odgovarajuća toplinska zaštita.
(4) Spremnik za plin ugrađuje se u
vozilo tako da su oznake odnosno podaci iz članka 6. ovoga
Pravilnika dostupni i lako čitljivi.
(5) Uređaji i oprema za pogon motornih
vozila plinom iz kojih postoji mogućnost propuštanja plina, ne
smiju biti ugrađeni u neposrednoj blizini otvora/vodova za
ventilaciju/klimatizaciju prostora za vozača i putnike, uključujući
i prtljažnik.
(6) Progibi, uvijanja i vibracije
vozila ne smiju imati utjecaj na dijelove uređaja i opreme za pogon
motornih vozila plinom, kao i na dijelove njihova pričvršćenja.
(7) Pričvršćenja ne smiju biti
izvedena s oštrim bridovima i ne smiju oštećivati dijelove uređaja
i opreme za pogon motornih vozila plinom. U slučaju da pri
neposrednom dodiru metalnih dijelova postoji mogućnost stvaranja
korozije, upotrebljavaju se međuslojevi izolacije za sprječavanje
korozije.
(8) Spremnik plina i drugi uređaji i
oprema za pogon motornih vozila plinom, moraju biti ugrađeni u
vozilo tako da su zaštićeni od mehaničkih oštećenja, korozije i
insolacije.
(9) Na sigurnosnim uređajima armature
spremnika plina ne smiju se obavljati radovi, osim radova
ugradnje.
Članak 30.
(1) Ugradnja spremnika plina ne smije
ugroziti stabilnost vozila i dopušteno osovinsko opterećenje.
(2) Ako su ugrađena dva ili više
spremnika plina za UNP, mora se osigurati skupno punjenje, odnosno
pražnjenje spremnika.
(3) U zaštitnom plinotijesnom kućištu
ne smiju se nalaziti električni uređaji, osim ako su izvedeni s
odgovarajućom zaštitom.
Članak 31.
(1) Spremnik plina ne smije se
ugrađivati u predjelu motora niti ispred prednje osovine
vozila.
(2) Spremnik plina ugrađuje se u
motorno vozilo tako da:
1. ispušni plinovi izravno ni
neizravno ne budu usmjereni na spremnik,
2. plin iz uređaja za osiguranje protiv previsokog tlaka ili iz
spojeva, izravno ni neizravno ne bude usmjeren na ispušnu cijev, u
prostor za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik, u prostor za
motor, odnosno u smjeru mogućeg izvora električnog iskrenja,
3. je odgovarajućim štitnikom zaštićen od izravnoga djelovanja
sunčevih zraka,
4. plin iz spremnika plina za UNP može izlaziti samo u tekućem
stanju,
5. najniža točka spremnika (s mehaničkom zaštitom) pri punom
opterećenju vozila nije udaljena manje od 150 mm od podloge,
6. je zaštićen mehaničkom zaštitom, koja je postavljena najmanje
10 mm od spremnika.
Članak 32.
(1) Spremnik plina mora biti
pričvršćen s najmanje dva držača, tako da izdrže opterećenje punog
spremnika pri ubrzanju od 50 m/s2 u smjeru vožnje te
suprotno i okomito na smjer vožnje, u vodoravnoj ravnini, a u
ostalim smjerovima 25 m/s2.
(2) Držači iz stavka 1. ovoga članka
ne smiju spremnik plina oštećivati mehanički niti s njim u spoju
korodirati, a između spremnika i držača mora se postaviti elastičan
materijal koji ne upija vlagu.
Članak 33.
(1) Kad je spremnik plina smješten u
prostor za vozača i putnike, uključujući i prtljažnik, spremnik
odnosno uređaji iz članka 9. stavak 1. ovoga Pravilnika, koji se
nalaze na spremniku, moraju se smjestiti u zaštitno plinotijesno
kućište, radi sprječavanja nakupljanja plina i stvaranja
eksplozivne smjese sa zrakom sukladno stavku 4. i 7. ovoga
članka.
(2) Između zaštitnog plinotijesnog
kućišta i spremnika plina i uređaja na njemu iz stavka 1. ovoga
članka, mora postojati slobodan prostor širine (visine) od najmanje
20 mm.
(3) Pod štitnikom od izravnoga
djelovanja sunčevih zraka razumijeva se metalni ili njemu
odgovarajući štitnik, koji pokriva najmanje gornju polovicu opsega
spremnika (luk od 180°) na udaljenosti od najmanje 20 mm od
spremnika.
(4) Dostatnim prozračivanjem
plinotijesnog kućišta razumijeva se ulaz i izlaz zraka kroz cijevi
za prozračivanje, koje su iznutra glatke i promjera su najmanje 25
mm. Instalacije koje se provode kroz cijevi za prozračivanje ne
smiju smanjiti slobodni presjek cijevi za više od 20%.
(5) Izlazni i ulazni otvori cijevi za
prozračivanje iz stavka 4. ovoga članka moraju biti tako
postavljeni da njihovo zatvaranje nečistoćom tijekom vožnje nije
moguće.
(6) Otvori za prozračivanje iz stavka
5. ovoga članka moraju biti udaljeni od ispušnog uređaja najmanje
100 mm. U slučaju kada je ta udaljenost manja od 100 mm moraju se
postaviti usmjerivači koji onemogućavaju neposredno usmjeravanje
zraka za prozračivanje na ispušni uređaj, te se moraju nalaziti što
dalje od izvora iskrenja na vozilu.
(7) Izlazni otvori za prozračivanje iz
stavka 1. ovoga članka za UNP moraju se postaviti što niže, a
otvori za metan što više. U vozilu u kojem se armatura spremnika ne
nalazi u prostoru za putnike, prtljažnom prostoru ili teretnom
prostoru nije potrebno dodatno prozračivanje.
(8) Prostor u koji je smješten
spremnik plina mora biti na odgovarajući način prozračivan tako da
se spriječi eventualno nastajanje pretlaka u odnosu na okolinu.
Članak 34.
Sigurnosni uređaji na spremniku plina
moraju u potpunosti djelovati i kod zatvorenoga ventila spremnika
plina.
Članak 35.
(1) Priključak za punjenje
konstrukcijom i izvedbom mora omogućiti punjenje spremnika plina
samo određenim plinom i dopuštenim tlakom punjenja, te onemogućiti
povratno strujanje plina na nedopušten način.
(2) Priključak za punjenje dio je voda
za plin visokoga tlaka i mora biti opremljen zaštitnim
poklopcem.
(3) Priključak za punjenje ne smije se
nalaziti u prostoru za vozača i putnike, uključujući i
prtljažnik.
(4) Priključak za punjenje UNP-om ne
smije se nalaziti u motornom prostoru
(5) Prostor u kojem se nalazi
priključak za punjenje mora biti dostatno prozračivan.
Članak 36.
(1) Priključak za pražnjenje metana
ugrađuje se iza ventila spremnika plina, u svrhu mogućnosti
pražnjenja vodova i uređaja iza ventila spremnika plina. Ispuštanje
plina u atmosferu nije dopušteno. Ispušteni plin se mora pohraniti
u odgovarajući spremnik.
(2) Priključak za pražnjenje plina sa
zaštitnim poklopcem mora biti ugrađen tako da ne može doći do
zamjene s priključkom za punjenje.
Članak 37.
(1) Nepovratni ventili moraju biti
ugrađeni između priključka za punjenje i spremnika plina.
(2) Između priključka za punjenje i
spremnika plina moraju se ugraditi dva međusobno neovisna
nepovratna ventila ili jedan nepovratni ventil i jedan zaporni
(ručni) ventil.
Članak 38.
Višesmjerni ventil je ventil koji se
postavlja između priključka za punjenje i spremnika plina, a izvodi
se pojedinačno ili kao više ventila koji osiguravaju djelovanje iz
članka 15. ovoga Pravilnika.
Članak 39.
(1) Tlakomjer za metan mora se
ugraditi u blizini priključka za punjenje plinom tako da ga
punitelj može lako očitati i u kabinu, u vidnom polju vozača.
Umjesto tlakomjera u kabinu se može ugraditi bilo koji instrument
koji pokazuje količinu plina u spremniku.
(2) Prijenos signala na tlakomjer,
odnosno drugi instrument iz stavka 1. ovoga članka mora biti takav
da u slučaju loma, plin ne može istjecati.
(3) Pokazivač količine plina za UNP
mora spriječiti daljnje punjenje plinom kad se napuni 80% obujma
spremnika.
(4) Ako se pokazivač količine plina za
UNP nalazi na spremniku plina, njegovo očitanje mora biti moguće
bez skidanja zaštitnog kućišta.
Članak 40.
(1) Pročišćivač plina visokog tlaka
postavlja se na vod između spremnika plina i plinskog ventila i
učvršćuje se na karoseriju ili na okvir vozila.
(2) Pročišćivač plina niskog tlaka
postavlja se na vod između regulatora tlaka i uređaja koji
omogućava dobavu plina u motor.
Članak 41.
(1) Isparivač plina za UNP pričvršćuje
se na unutarnju stranu karoserije vozila, izvan prostora za vozača
i putnike, uključujući i prtljažnik.
Isparivač plina ne smije se
pričvrstiti ni na jedan dio vozila koji se u radnom stanju
zagrijava.
Članak 42.
Regulator tlaka, izveden pojedinačno
ili zajedno s isparivačem plina, ugrađuje se u prostor u kojem je
smješten motor, što bliže uređaju koji uvodi plin kao gorivo u
motor, a pričvršćuje se na karoseriju ili na okvir vozila.
Regulator tlaka se ne smije pričvrstiti na motor vozila.
Članak 43.
(1) Plinski ventil ugrađuje se na vod
plina visokoga tlaka između pročišćivača plina i isparivača plina,
odnosno regulatora tlaka, a pričvršćuje se na okvir vozila.
(2) Prekidač za uključivanje i
isključivanje plina mora se nalaziti vozaču na dohvat ruke.
(3) Plinski ventil može biti ugrađen u
istom plinotijesnom kućištu s pročišćivačem plina i ugrađuje se kao
ventil plina bez pročišćivača.
(4) Plinski ventil može biti ugrađen u
istom plinotijesnom kućištu s isparivačem plina, odnosno
regulatorom tlaka i ugrađuje se kao isparivač plina, odnosno
regulator tlaka.
Članak 44.
(1) Vodovi za plin visokoga tlaka,
izrađeni od bakrenih cijevi, ne smiju se lemiti ni zavarivati već
se mogu spajati dijelovima za spajanje izrađenim od mjedi ili
čelika.
(2) Vodovi za plin visokoga tlaka,
izrađeni od čeličnih cijevi, spajaju se zavarivanjem ili
rastavljivim cijevnim spojevima. Vijčani spojevi dopušteni su ako
proizvođač ispitivanjem kakvoće dokaže da odgovaraju toj
namjeni.
(3) Vodovi za plin visokog tlaka,
izrađeni od kompozitnih materijala, spajaju se rastavljivim
cijevnim dijelovima za spajanje.
(4) Vodovi za plin visokoga tlaka,
moraju biti tako položeni da ne dolazi do vlastitih vibracija te da
nema uzajamnog trljanja dijelova, posebno na mjestima provlačenja
cijevi kroz otvore. Razmak između dva mjesta pričvršćenja, za
vodove visokog tlaka ispod vozila, smije biti najviše 600 mm, a
polumjeri savijanja cijevnih vodova moraju biti prilagođeni
materijalu i dimenzijama cijevi. Vodovi mogu biti pričvršćeni
plastičnim spojnicama.
(5) U prostoru za vozača i putnike,
uključujući i prtljažnik, cijevni vodovi za plin ugrađuju se samo
ako su posebno zaštićeni (cijev u cijevi i sl.), s tim što zaštita
mora biti otporna na mehanička oštećenja, a njeni otvori moraju
biti na vanjskoj strani vozila.
(6) Prije spoja s uređajem (plinskim
ventilom, isparivačem, pročišćivačem i sl.), vod za plin mora imati
kompenzacijsku zavojnicu koja omogućuje rastezanje.
(7) Na vodovima za plin visokoga tlaka
ne smije biti vidljivih oštećenja, a korodirane, ispucane ili na
drugi način oštećene vodove treba zamijeniti.
Članak 45.
(1) Vodovi za plin niskoga tlaka koji
spajaju isparivač, odnosno regulator tlaka s uređajem u kojem se
stvara smjesa goriva i zraka za pogon motora ne smiju biti u dodiru
s ispušnim uređajem, odnosno motorom, osim s uređajem za napajanje
motora gorivom.
(2) Vodovi za plin niskoga tlaka
spajaju se navojem ili obujmicama. Spojevi moraju biti nepropusni.
Obujmice moraju biti samokočne da ne dođe do nekontroliranoga
popuštanja.
(3) Na vodovima za plin niskoga tlaka
ne smije biti vidljivih oštećenja, a korodirane, ispucane ili na
drugi način oštećene vodove treba zamijeniti.
Članak 46.
(1) Vodovi za dovod sredstva za
grijanje do isparivača plina, odnosno regulatora tlaka izvode se
kao savitljive cijevi koje moraju biti otporne na kemijske utjecaje
radne tvari koja kroz njih protječe, te moraju izdržati radni tlak
i temperaturu radne tvari.
(2) Vodovi iz stavka 1. ovoga članka
postavljaju se tako da najkraćim putem bez oštrih kutova spajaju
izvor topline s isparivačem, odnosno regulatorom tlaka. Spojevi tih
vodova osiguravaju se obujmicama.
(3) Na vodovima za dovod sredstva za
grijanje ne smije biti vidljivih oštećenja, a korodirane, ispucane
ili na drugi način oštećene vodove treba zamijeniti.
Članak 47.
(1) Ventil tekućeg goriva ugrađuje se
na vod goriva (benzina, dizelskoga goriva) između pumpe goriva i
uređaja za opskrbljivanje motora gorivom.
(2) Ventil tekućeg goriva iz stavka 1.
ovoga članka ne ugrađuje se, ako se odabirom plina, kao pogonskoga
goriva, isključuje iz pogona dotok tekućega goriva uređaju za
opskrbljivanje motora gorivom.
Članak 48.
(1) Vodovi električne instalacije
moraju biti odgovarajuće dimenzionirani i postavljeni tako da ne
stvaraju trenje s podlogom na koju se polažu. Spojevi električnih
vodiča moraju biti izvedeni tako da ne izazivaju iskrenje.
(2) Električna instalacija mora biti
osigurana rastalnim osiguračem.
Članak 49.
Senzori tlaka i temperature, ugrađuju
se kao dio uređaja i opreme za pogon motornih vozila plinom u svrhu
slanja informacija i preciznijeg rada elektronske kontrolne
jedinice. Senzori tlaka i temperature mogu biti izvedeni u sklopu s
nekim drugim uređajem.
Članak 50.
Uređaj za ubrizgavanje plina ugrađuje
se u motornom prostoru na mjestu najbližem stvaranju smjese prije
ulaska u cilindar. Učvršćuje se na nepomične dijelove motora.
Članak 51.
Razdjelnik-distributor ugrađuje se u
motornom prostoru na mjestu najbližem stvaranju smjese prije ulaska
u cilindar. Učvršćuju se na nepomične dijelove motora.
Članak 52.
Elektronska kontrolna jedinica
(plinsko računalo) mora biti učvršćena na karoseriju ili okvir
vozila te zaštićena od vanjskih utjecaja.
Članak 53.
Visokotlačna pumpa ugrađuje se unutar
ili izvan spremnika plina.
Članak 54.
Na vjetrobranu, odnosno na stražnjem
staklu kabine vozila s pogonom na plin, mora se nalaziti naljepnica
s oznakom uporabljenoga plina kao pogonskoga goriva. Sadržaj, oblik
i dimenzije naljepnice prikazani su u prilogu 1., koji je tiskan uz
ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio.
Članak 55.
(1) Prije uvođenja vozila u prostor
servisne radionice, kao i prije izvođenja radova na motornom vozilu
s pogonom na plin, serviser treba provjeriti istječe li plin iz
plinskog uređaja.
(2) Ako utvrdi istjecanje plina iz
uređaja i opreme za pogon motornih vozila plinom, serviser će
zatvaranjem spremnika plina otkloniti opasnost prije započinjanja
daljnjih radova.
(3) Prije započinjanja radova na
motornom vozilu s pogonom na plin, serviser mora ispitati
koncentraciju plina u radionici i po potrebi uključiti
ventilaciju.
(4) Koncentracija plina u prostoru
servisne radionice i prostoru vozila ne smije prelaziti opasnu
koncentraciju iz članka 2. točke 3. ovoga Pravilnika.
(5) Radovi na spremniku plina nisu
dopušteni.
Članak 56.
(1) Ugradnja plinskih uređaja i opreme
za pogon motornoga vozila smatra se preinakom vozila.
(2) Nakon ugradnje uređaja i opreme za
pogon motornih vozila plinom vozilo mora biti ispitano.
(3) Ispitivanje se provodi radi
utvrđivanja ispravnosti ugradnje plinskih uređaja i opreme te
nepropusnosti svih uređaja i spojeva plinskih vodova, sukladno
odredbama posebnog propisa.
VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 57.
Uređaji i oprema za pogon motornih
vozila plinom, koji su ugrađeni u vozila, moraju imati odgovarajuća
homologacijska odobrenja i sukladne homologacijske oznake prema ECE
pravilnicima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj.
Članak 58
Danom stupanja na snagu ovoga
Pravilnika, servisne radionice i serviseri koji su obavljali
poslove ugradnje i održavanja uređaja i opreme za pogon motornih
vozila plinom prema ranijim propisima, nastavljaju s radom sukladno
odredbama ovoga Pravilnika.
Članak 59.
Danom stupanja na snagu ovoga
Pravilnika prestaje vrijediti Pravilnik o uređajima i opremi za
pogon motornih vozila plinom (»Narodne novine« broj 4/00., 57/01. i
91/01.).
Članak 60.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu 30 dana
od dana objave u »Narodnim novinama«. .
Klasa: 011-01/09-02/36
Urbroj: 530-07-09-01
Zagreb, 16. srpnja 2009.
Ministar
Božidar Kalmeta, v. r.