Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu
HRVATSKI SABOR
Na temelju članka 88. Ustava
Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O RADNOM
VREMENU, OBVEZNIM ODMORIMA MOBILNIH RADNIKA I UREĐAJIMA ZA
BILJEŽENJE U CESTOVNOM PRIJEVOZU
Proglašavam Zakon o radnom vremenu
obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u
cestovnom prijevozu, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 9.
svibnja 2008. godine
Broj: 01-081-05-3653/2 Zagreb, 15. prosinca 2005.
Predsjednik Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O RADNOM VREMENU, OBVEZNIM ODMORIMA
MOBILNIH RADNIKA I UREĐAJIMA ZA BILJEŽENJE U CESTOVNOM
PRIJEVOZU
I. OPĆE ODREDBE
Predmet i svrha zakona
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuju radno vrijeme i obvezni odmor
mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremena vožnje,
prekidi vožnje i razdoblja odmora vozača koji obavljaju cestovni
prijevoz tereta i putnika, način, uvjeti i postupak stjecanja
dozvole za radionice, uređaji za bilježenje u cestovnom prijevozu
(tahografi), uvjeti i postupci kontrole, nadležnost tijela i
njihove ovlasti, službene evidencije, te prekršaji i kaznene
odredbe.
(2) Svrha ovoga Zakona je poboljšavanje uvjeta rada i sigurnosna
zaštita osoba koje obavljaju mobilnu djelatnost cestovnog prijevoza
i vozača, podizanje razine sigurnosti cestovnog prijevoza i
izjednačavanje uvjeta tržišnog natjecanja, kao i promicanje
poboljšanog nadzora.
Područje primjene i
izuzeća
Članak 2.
(1) Ovaj se Zakon primjenjuje na mobilne radnike koji sudjeluju
u aktivnostima cestovnog prijevoza i vozače u cestovnom prijevozu,
kao i na samozaposlene vozače sukladno sporazumu AETR-u.
(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na vozače vozila čija je najveća
dopuštena masa veća od 3.5 t, kao i na vozače vozila čija je
dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te na autobuse
konstruirane ili trajno prilagođene za prijevoz više od devet
putnika, uključujući i vozača.
(3) Vozila čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom
veća od 3.5 t, te autobusi konstruirani ili trajno prilagođeni za
prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača, moraju imati
ugrađen tahograf.
(4) Nova vozila koja se prvi put registriraju u Republici
Hrvatskoj nakon 1. siječnja 2009., čija je najveća dopuštena masa s
priključnim vozilom veća od 3.5 t, te autobusi konstruirani ili
trajno prilagođeni za prijevoz više od devet putnika, uključujući i
vozača, moraju imati ugrađen digitalni tahograf.
(5) Ovaj se Zakon primjenjuje bez obzira na državu registracije
vozila, na cestovni prijevoz koji se obavlja:
a) na teritoriju Republike Hrvatske ili
b) između Republike Hrvatske i država članica Europske
unije.
(6) Na međunarodni cestovni prijevoz koji se obavlja u
potpunosti ili dijelom izvan područja navedenih u stavku 5. ovoga
članka, primjenjivat će se AETR sporazum i to:
a) na vozila registrirana u Republici Hrvatskoj ili državama
koje su ugovorne stranke AETR-a, tijekom čitave vožnje,
b) na vozila registrirana u državi koja je ugovorna stranka
AETR-a, te na vozila registrirana u državi koja nije ugovorna
stranka AETR-a, na dijelu vožnje na području Republike
Hrvatske.
(7) Ovaj Zakon ne primjenjuje se na cestovni prijevoz:
a) vozilima kojima se obavlja javni linijski prijevoz putnika na
linijama ukupne udaljenosti do 50 km,
b) vozilima koja ne mogu razviti brzinu veću od 40 km/h,
c) vozilima u vlasništvu ili najmu oružanih snaga, policije,
civilne zaštite i vatrogasaca, ako je prijevoz vezan uz poslove tih
službi i obavljaju se pod njihovom kontrolom,
d) vozilima kojima se obavlja nekomercijalni prijevoz
humanitarne pomoći u izvanrednim okolnostima ili akcijama
spašavanja,
e) specijaliziranim vozilima koja se koriste u medicinske
svrhe,
f) specijaliziranim vozilima za popravak kvarova koja se kreću u
krugu od 100 km od sjedišta tvrtke,
g) vozilima koja se testiraju na cesti radi tehničkog razvoja,
popravka ili održavanja, te novim ili prerađenim vozilima koja još
nisu registrirana,
h) vozilima ili kombinacijama vozila čija najveća dopuštena masa
nije veća od 7.5 t, a koja se koriste za nekomercijalni prijevoz
tereta,
i) komercijalnim vozilima koja imaju povijesni status, a koja se
koriste za nekomercijalni prijevoz putnika i tereta.
Značenje izraza
Članak 3.
Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće
značenje:
- »AETR« je Europski sporazum o radu posade na vozilima koja
obavljaju međunarodni cestovni prijevoz, sklopljen u Ženevi 1.
srpnja 1970.;
- »analogni tahograf« je uređaj u cestovnom prometu za bilježenje
brzine i prijeđenog puta, kao i vremena rada i odmora gdje se
podaci zapisuju na tahografski listić na kojem vrh pisača ostvaruje
zapis mehaničkim pritiskom na tahografski listić, a koji omogućava
bilježenje podataka za jedan dan;
- »cestovni prijevoz« je prijevoz putnika i tereta koji se u
cijelosti ili djelomično obavlja javnim cestama, uključujući vožnju
praznim ili nenatovarenim vozilom;
- »digitalni tahograf« je uređaj u cestovnom prometu za
bilježenje brzine i prijeđenog puta, kao i vremena rada i odmora
gdje se podaci zapisuju u radnu memoriju i memorijsku karticu, a
koji omogućava pohranu podataka za razdoblje od 365 dana;
- »dnevni odmor« je dnevno razdoblje tijekom kojega vozač može
slobodno raspolagati svojim vremenom, a obuhvaća »redoviti dnevni
odmor»i »skraćeni dnevni odmor»:
- »redoviti dnevni odmor« je neprekinuto razdoblje odmora od
najmanje 11 sati ili kada se koristi u dva dijela 12 sati, od kojih
prvi odmor mora trajati neprekinuto minimalno 3 sata, a drugi
neprekinuto minimalno 9 sati;
- »skraćeni dnevni odmor« je neprekinuto razdoblje odmora kraće od
11 sati, ali ne kraće od 9 sati;
- »dnevno vrijeme vožnje« je sveukupno vrijeme vožnje između
kraja jednoga dnevnog odmora i početka sljedećega dnevnog odmora
ili između dnevnog odmora i tjednog odmora, kao i između tjednog
odmora i dnevnog odmora;
- »linijski prijevoz putnika« je unutarnji ili međunarodni
prijevoz putnika koji se obavlja autobusima koji su konstruirani
ili trajno prilagođeni za prijevoz više od devet putnika
uključujući i vozača, na određenim relacijama i po unaprijed
utvrđenom redu vožnje, cijeni i općim uvjetima;
- »memorijska kartica« je prijenosni uređaj za prijenos i pohranu
podataka, koju posjeduju vozač, prijevoznik, radionica i nadzorno
tijelo;
- »mobilni radnik« označava svakog radnika koji čini dio
prijevoznog osoblja, uključujući i vježbenike i naučnike, a koji je
zaposlen u tvrtki koja obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta
kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe;
- »najveća dopuštena masa« je masa vozila zajedno s njegovom
nosivošću;
- »noćni rad« označava rad koji se obavlja tijekom noćnog
vremena;
- »noćno vrijeme« označava razdoblje od najmanje četiri sata,
između 00:00 i 07:00 sati;
- »odmor« je neprekinuto razdoblje tijekom kojega vozač može
slobodno raspolagati svojim vremenom;
- »osoba koja obavlja mobilnu djelatnost cestovnog prijevoza«
označava mobilnog radnika ili samozaposlenog vozača koji obavlja
takvu djelatnost;
- »ostali poslovi« su aktivnosti koje su definirane kao radno
vrijeme u točki 20. ovoga članka, osim »vožnje«, uključujući i sve
poslove za istog ili drugog poslodavca u ili izvan sektora
prijevoza;
- »prekid vožnje« je razdoblje tijekom kojega vozač ne može
upravljati vozilom ili obavljati druge poslove te koje se koristi
isključivo za odmor;
- »prijevoznik« je fizička ili pravna osoba koja obavlja
djelatnost javnoga cestovnog prijevoza ili prijevoz za vlastite
potrebe;
- »radionice« su prostori u kojima se obavljaju postupci ugradnje
i ispitivanja, provjere i pregleda, popravka i demotaže uređaja za
bilježenje, a za koje je fizička ili pravna osoba dobila dozvolu
ministarstva nadležnog za promet (u daljnjem tekstu:
Ministarstvo);
- »mjesto rada« označava:
- lokaciju glavnog mjesta poslovanja tvrtke za koju osoba koja
obavlja mobilnu djelatnost prijevoza radi, zajedno sa svojim
različitim podružnicama, bez obzira jesu li one smještene u istom
mjestu kao i glavni ured ili glavno mjesto poslovanja;
- vozilo koje osoba koja obavlja mobilnu aktivnost cestovnog
prijevoza koristi pri obavljanju svojih poslova i
- sva ostala mjesta u kojima se obavljaju aktivnosti vezane uz
prijevoz;
- »radno vrijeme« je vrijeme od početka do završetka rada,
tijekom kojeg se mobilni radnik nalazi na svom radnom mjestu, na
raspolaganju poslodavcu te obavlja svoje poslove. U radno se
vrijeme ubraja:
a) vrijeme provedeno u svim aktivnostima u cestovnom prijevozu,
osobito:
- vožnja,
- utovar i istovar,
- pomoć putnicima kod ulaska i izlaska iz vozila,
- čišćenje i tehničko održavanje,
- svi ostali poslovi čija je svrha osiguravanje sigurnosti vozila,
njegova tereta i putnika ili ispunjavanje pravnih, odnosno
zakonskih obveza koje su vezane uz vožnju koja je u tijeku,
uključujući i nadzor utovara i istovara, administrativnih
formalnosti s policijom, carinom, inspekcijskim službama i
dr.,
b) vrijeme tijekom kojeg mobilni radnik ne može slobodno
raspolagati svojim vremenom, te mora biti na svom radnom mjestu,
spreman poduzeti svoje uobičajene poslove, pri čemu su neki poslovi
vezani uz dežurstva, posebno tijekom vremena čekanja na utovar ili
istovar, kada vrijeme trajanja nije unaprijed poznato prije polaska
ili prije početka trajanja dotičnog razdoblja,
c) u slučaju samozaposlenih vozača, ista definicija primjenjuje se
na vrijeme od početka do kraja rada, tijekom kojega se
samozaposleni vozač nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju
strankama i obavljajući svoje zadaće ili aktivnosti osim općih
administrativnih poslova koji nisu izravno vezani uz određenu
vožnju koja je u tijeku;
- »razdoblja raspoloživosti« su razdoblja koja se isključuju iz
radnog vremena, a označavaju:
a) razdoblja tijekom kojih mobilni radnik ne mora ostati na svom
radnom mjestu, ali mora biti na raspolaganju za sve pozive kako bi
počeo ili nastavio voziti ili obavljati druge poslove, a koja ne
uključuju razdoblja stanke i odmora. Razdoblja raspoloživosti
uključuju posebno razdoblja tijekom kojih mobilni radnik prati
vozilo koje se prevozi trajektom ili vlakom te razdoblja čekanja na
graničnim prijelazima ili zbog zabrane prometovanja. Razdoblja i
njihovo predviđeno trajanje moraju mobilnom radniku biti poznati
unaprijed, odnosno, prije polaska ili neposredno prije stvarnog
početka utvrđenog razdoblja, ili pod općim uvjetima dogovorenim
između socijalnih partnera i/ili u skladu s uvjetima propisanim
nacionalnim zakonodavstvom,
b) za mobilne radnike koji voze u timu, vrijeme koje provedu
sjedeći pokraj vozača ili na ležaju dok je vozilo u kretanju;
- »razdoblje vožnje« je ukupno vrijeme vožnje od vremena kad
vozač započne upravljati vozilom nakon razdoblja odmora ili prekida
vožnje do vremena dok ne uzme razdoblje odmora ili prekid vožnje.
Razdoblje vožnje može biti kontinuirano ili podijeljeno;
- »samozaposleni vozač« označava osobu čija je glavna djelatnost
cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz, koji
posjeduje licenciju za tu djelatnosti, koji radi sam za sebe i koji
nije vezan ugovorom o radu ili drugim oblikom radnog odnosa, koji
je slobodan organizirati radne aktivnosti, čiji prihod izravno
ovisi o zaradi i koji ima slobodu, samostalno ili putem suradnje
između samozaposlenih vozača, stupati u poslovne odnose s više
klijenata;
- »tahograf« označava cjelokupnu opremu namijenjenu ugradnji u
cestovna vozila za prikaz, bilježenje i automatsko ili
poluautomatsko pohranjivanje podataka o kretanju takvih vozila i o
pojedinom trajanju rada njihovih vozača. Ova oprema obuhvaća
kabele, senzore, elektronički uređaj za informacije o vozaču, jedan
(dva) čitač(a) za umetanje jedne ili dvije vozačke(ih)
memorijske(ih) kartice(a), ugrađen ili odvojen pisač, instrumente
prikaza, uređaj za prijenos iz podatkovne memorije, uređaje za
prikazivanje ili ispis podataka na zahtjev i uređaje za upisivanje
mjesta u kojima dnevno radno vrijeme započinje i završava;
- »tjedan« označava razdoblje između 00:00 sati u ponedjeljak i
24:00 sata u nedjelju;
- »tjedni odmor« je tjedno neprekidno razdoblje tijekom kojega
vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom, a obuhvaća
»redoviti tjedni odmor« i »skraćeni tjedni odmor«:
- »redoviti tjedni odmor« je odmor koji neprekinuto traje najmanje
45 sati,
- »skraćeni tjedni odmor« je odmor koji neprekidno traje manje od
45 sati, ali ne kraće od 24 sata pod uvjetima iz članka 12. ovoga
Zakona;
- »tjedno vrijeme vožnje« je sveukupno vrijeme vožnje tijekom
jednog tjedna;
- »višečlana posada« je posada koju čine barem dva vozača koji
upravljaju vozilom. Tijekom prvog sata vožnje višečlane posade
prisutnost drugog ili drugih vozača nije obvezna, ali je obvezna
tijekom ostatka vremena;
- »vozač« je osoba koja upravlja vozilom ili koja se nalazi u
vozilu kako bi prema potrebi bila raspoloživa za upravljanje
vozilom;
- »vozilo« je motorno vozilo, vučno vozilo, priključno vozilo ili
kombinacija tih vozila koja se definiraju kako slijedi:
- »motorno vozilo« je svako vozilo na vlastiti motorni pogon koje
se kreće javnom cestom, osim vozila koja se stalno kreću
tračnicama, a koje se koristi za prijevoz putnika ili tereta ili
obavljanje radova,
- »vučno vozilo« je motorno vozilo koje se kreće javnom cestom,
koje je posebno projektirano za vuču priključnih vozila, -
»priključno vozilo« je vozilo konstruirano tako da ga vuče vučno
vozilo.;
- »vrijeme vožnje« je zabilježeno trajanje aktivnosti
vožnje:
- automatskim ili poluautomatskim uređajem za bilježenje, odnosno
analognim ili digitalnim tahografom,
- ručno, sukladno odredbama ovoga Zakona ili po posebnom
propisu.
II. RADNO VRIJEME I OBVEZNI ODMOR
MOBILNIH RADNIKA
Tjedno radno vrijeme
Članak 4.
(1) Prosječno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika ne smije
biti dulje od 48 sati.
(2) Maksimalno tjedno radno vrijeme može se produljiti do 60
sati, samo ako prosjek od 48 sati nije prekoračen tijekom četiri
mjeseca.
(3) Ako mobilni radnik obavlja poslove za različite poslodavce,
radno vrijeme predstavlja zbroj radnih sati kod svih poslodavaca.
Poslodavac mobilnog radnika koji radi kod više poslodavaca dužan je
pisanim putem zatražiti evidenciju ili izračun radnog vremena koje
je mobilni radnik obavio za drugog poslodavca.
(4) Mobilni radnik dužan je izračun iz stavka 3. ovoga članka
dostaviti poslodavcu kod kojega je zaposlen u pisanom obliku.
Stanka
Članak 5.
(1) Mobilni radnici koji obavljaju mobilnu djelatnost u
cestovnom prijevozu, osim u slučaju ako AETR ne osigurava veću
zaštitu, moraju najkasnije nakon šest sati neprekidnog rada imati
stanku.
(2) Radno vrijeme se prekida stankom koja traje najmanje 30
minuta, ako ukupni zbroj do tada obavljenih radnih sati iznosi
između šest i devet sati, a stankom od najmanje 45 minuta ako
ukupni zbroj radnih sati iznosi više od devet sati.
(3) Stanke iz stavka 2. ovoga članka mogu se raspodijeliti na
više razdoblja tijekom radnog vremena, s tim da svaka od njih mora
trajati najmanje 15 minuta.
Vježbenici i naučnici
Članak 6.
Ako su mobilni radnici vježbenici i naučnici na njih se
primjenjuju samo odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje vrijeme
odmora.
Noćni rad
Članak 7.
(1) Ako mobilni radnici obavljaju noćni rad, njihovo ukupno
dnevno radno vrijeme ne smije trajati dulje od deset sati unutar
svakog 24-satnog razdoblja.
(2) Naknada za noćni rad mobilnim radnicima se isplaćuje
sukladno važećim propisima u Republici Hrvatskoj, odnosno sukladno
kolektivnim ugovorima, uz uvjet da takva naknada ne smije poticati
ugrožavanje sigurnosti cestovnog prometa.
Izuzeća od tjednoga radnog
vremena i noćnog rada
Članak 8.
(1) Iz objektivnih ili tehničkih razloga ili razloga koji se
odnose na organizaciju rada, mogu se kolektivnim ugovorom utvrditi
iznimke od odredbe članaka 4. i 7. ovoga Zakona, uz uvjet
postojanja dogovora između predstavnika poslodavaca i radnika na
koje se one odnose, i uz poticanje svih relevantnih oblika
socijalnog dijaloga.
(2) Iznimka od odredbe članka 4. ovoga Zakona ne može
rezultirati utvrđivanjem referentnog razdoblja duljeg od šest
mjeseci, radi izračuna maksimalnoga tjednoga radnog vremena od 48
sati.
Informiranje i
evidencije
Članak 9.
(1) Poslodavci su mobilne radnike dužni upoznati s odredbama iz
članaka 4., 5., 6. i 7. ovoga Zakona te drugim propisima,
kolektivnim ugovorima, odnosno njihovim općim aktima, koji su
doneseni na temelju ovoga Zakona te s odredbama o njihovoj
provedbi, koje se odnose na rad ili radne odnose.
(2) Poslodavci su dužni evidentirati radno vrijeme mobilnih
radnika. Evidencija se mora čuvati najmanje dvije godine nakon
isteka razdoblja na koje se odnosi. Za evidenciju radnog vremena
mobilnih radnika odgovorni su poslodavci. Poslodavci su dužni na
zahtjev izdati mobilnim radnicima evidenciju o odrađenim
satima.
(3) Podaci iz stavka 2. ovoga članka pohranjuju se i u slučaju
demontaže pojedinog tahografa kojim se nadzire radno vrijeme
mobilnih radnika.
(4) Poslodavci su dužni mobilnim radnicima na njihov zahtjev
osigurati preslike evidencija o obavljenim radnim satima.
(5) Ministar nadležan za promet (u daljnjem tekstu: ministar)
propisuje način prijenosa podataka i način vođenja evidencije iz
tahografa.
III. POSADE, VREMENA VOŽNJE, PREKIDI VOŽNJE I RAZDOBLJA ODMORA
VOZAČA
Vrijeme vožnje
Članak 10.
(1) Dnevno vrijeme vožnje ne smije biti dulje od devet sati.
Iznimno, dnevno vrijeme vožnje može se produljiti na najviše deset
sati, ali ne više od dvaput tjedno.
(2) Tjedno vrijeme vožnje ne smije biti dulje od 56 sati i ne
smije prekoračiti maksimalno tjedno radno vrijeme.
(3) Ukupno vrijeme vožnje tijekom bilo koja dva uzastopna tjedna
ne smije biti dulje od 90 sati.
(4) Vozač je dužan evidentirati ostale poslove u skladu s
odredbom članka 3. točke 15. ovoga Zakona, kao i vrijeme provedeno
u upravljanju vozilom koje se koristi za javni prijevoz, a na koji
se ne primjenjuje ovaj Zakon.
(5) Vozač je dužan evidentirati i vrijeme raspoloživosti
sukladno odredbi članka 3. točke 21. podtočke a) ovoga Zakona, od
posljednjega dnevnog ili tjednog razdoblja odmora.
(6) Evidencije iz stavaka 4. i 5. ovoga članka vode se ručno na
tahografskom listiću, ispisu ili korištenjem opcije ručnog unosa u
digitalni tahograf.
(7) Kada vozač upravlja vozilom koje je opremljeno analognim
tahografom, na zahtjev ovlaštenih osoba, mora predočiti za tekući
dan i prethodnih 28 dana: tahografske listiće, ručno izvršene
zapise, ispise iz tahografa, te karticu vozača ukoliko je
posjeduje.
(8) Kada vozač upravlja vozilom koje je opremljeno digitalnim
tahografom, na zahtjev ovlaštenih osoba, mora predočiti svoju
karticu vozača, tahografske listiće, ručno izvršene zapise i
ispise, za tekući dan i prethodnih 28 dana.
Prekid vožnje
Članak 11.
(1) Nakon razdoblja vožnje od četiri i pol sata, vozač je dužan
prekinuti vožnju najmanje 45 minuta, osim ako uzima razdoblje
odmora.
(2) Prekid vožnje iz stavka 1. ovoga članka se može zamijeniti
prvim prekidom vožnje od najmanje 15 minuta, nakon kojeg slijedi
drugi prekid vožnje od najmanje 30 minuta od kojih je svaki
raspoređen tijekom razdoblja vožnje iz stavka 1. ovoga članka.
Dnevni i tjedni odmor
Članak 12.
(1) Vozač mora imati dnevni i tjedni odmor.
(2) Unutar svaka 24 sata, nakon dnevnog ili tjednog odmora,
vozač mora imati novi dnevni odmor. Ako dnevni odmor unutar 24 sata
traje najmanje devet sati, ali manje od 11 sati, smatra se
skraćenim dnevnim odmorom.
(3) Dnevni odmor može se produljiti do redovitoga tjednog odmora
ili skraćenoga tjednog odmora.
(4) Vozač može imati najviše tri skraćena dnevna odmora između
bilo koja dva tjedna odmora.
(5) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, unutar 30 sati od
isteka dnevnog ili tjednog odmora, vozač koji je dio višečlane
posade mora uzeti novi dnevni odmor u trajanju od najmanje devet
sati.
(6) U bilo koja dva uzastopna tjedna, vozač mora imati
najmanje:
- dva redovita tjedna odmora ili
- jedan redovit i jedan skraćeni tjedni odmor od najmanje 24 sata.
Nadoknadu tjednog odmora vozač je dužan izvršiti najkasnije do
kraja trećeg tjedna od tjedna korištenja skraćenoga tjednog
odmora.
(7) Tjedni odmor započinje najkasnije po isteku šest 24-satna
razdoblja, od kraja prethodnoga tjednog odmora.
(8) Svaki odmor koji se uzima kao nadoknada skraćenoga tjednog
odmora mora se pripojiti drugom razdoblju odmora od najmanje devet
sati.
(9) Dnevni i skraćeni tjedni odmor vozač može provesti u vozilu
izvan sjedišta tvrtke, ukoliko je vozilo opremljeno ležajem.
(10) Ukoliko tjedni odmor zahvaća dva tjedna, isti se može
pribrojiti samo jednom od ta dva tjedna.
(11) Ukoliko se prijevoz obavlja isključivo na području
Republike Hrvatske, dnevni odmor traje najmanje 12 sati
neprekidno.
Iznimke
Članak 13.
(1) Iznimno od odredbe članka 12. ovoga Zakona, ako vozač prati
vozilo koje se prevozi trajektom ili vlakom, te koristi dnevni
odmor, taj se odmor može prekinuti najviše dva puta drugim
aktivnostima, u ukupnom trajanju od najviše sat vremena. Tijekom
redovitoga dnevnog odmora vozač mora imati pristup ležaju.
(2) Dolazak ili odlazak vozača do i od vozila na koje se
primjenjuju odredbe ovoga Zakona, ako se vozilo ne nalazi u mjestu
prebivalište vozača niti u sjedištu poslodavca, ne računa se kao
vrijeme odmora ili prekid vožnje, osim ako vozač nije na trajektu
ili vlaku i ima pristup ležaju.
(3) Bilo koje vrijeme koje vozač provede upravljajući vozilom na
koje se ne primjenjuje ovaj Zakon do ili od vozila na koje se
primjenjuje ovaj Zakon, a koje nije u vozačevom prebivalištu niti u
operativnom sjedištu poslodavca, računa se kao drugi poslovi.
IV. ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA
Obveze prijevoznika
Članak 14.
(1) Prijevoznik ne smije vozačima koje zapošljava davati nikakve
novčane naknade, u obliku povišice ili dodatka na plaću, a koji su
vezani uz prijeđenu udaljenost i/ili količinu prevezenog tereta,
ako je ta naknada takva da ugrožava sigurnost cestovnog prometa
i/ili potiče kršenje odredbi ovoga Zakona.
(2) Prijevoznik je dužan organizirati rad vozača na način da
vozači poštuju odredbe ovoga Zakona, propisno ih uputiti na odredbe
ovoga Zakona, te obavljati redovite provjere.
(3) Tvrtke, otpremnici, špediteri, organizatori putovanja,
potpisnici ugovora, kooperanti i agencije za zapošljavanje vozača
dužni su osigurati da ugovoreni rasporedi vožnji budu u skladu s
odredbama ovoga Zakona.
(4) Prijevoznik koji koristi vozila opremljena digitalnim
tahografom u skladu s odredbama ovoga Zakona, dužan je:
(a) osigurati da se svi podaci redovito preuzimaju s jedinice u
vozilu i kartice vozača kako bi se osiguralo preuzimanje svih
podataka koji se odnose na aktivnosti prijevoznika ili aktivnosti
koje su obavljene za tog prijevoznika,
(b) osigurati da se svi podaci preuzeti s jedinice u vozilu i
kartice vozača čuvaju najmanje 12 mjeseci nakon bilježenja i da ti
podaci budu dostupni izravno ili daljinskim prijenosom iz
prostorija prijevoznika na zahtjev ovlaštene osobe.
V. IZUZEĆA
Izuzeća za mobilne radnike
Članak 15.
Kolektivnim ugovorima i drugim ugovorima između socijalnih
partnera mogu se za osobe koje obavljaju mobilnu djelatnost
cestovnog prijevoza odrediti povoljniji uvjeti od onih propisanih
odredbama ovoga Zakona, u cilju zaštite njihovoga zdravlja i
sigurnosti, vodeći računa da se tim ne smanjuje opća razina zaštite
radnika.
Članak 16.
(1) Vozač može odstupiti od pravila utvrđenih odredbama članaka
10., 11. i 12. ovoga Zakona kada upravlja vozilom kojem je potrebno
da stigne do najbližega prikladnog mjesta za zaustavljanje kako bi
se osigurala sigurnost ljudi, vozila ili njegovoga tereta s tim da
se ne ugrožava sigurnost cestovnog prometa.
(2) Vozač je dužan navesti razloge takvog postupanja ručno, na
obrascu evidencije radnog vremena ili na tahografskom listiću,
najkasnije po dolasku na najbliže prikladno mjesto za
zaustavljanje.
Izuzeća za pojedine vrste prijevoza
Članak 17.
Članak 17. Odredbe članaka 10., 11. i 12. ovoga Zakona, kada se
prijevoz obavlja isključivo na području Republike Hrvatske, ne
primjenjuju se na sljedeće vrste prijevoza:
a) vozilima koja se koriste za poljoprivredne ili šumarske
aktivnosti u krugu do 50 km od mjesta utovara do mjesta
istovara,
b) vozilima na pogon zemnim ili ukapljenim plinom ili na
električni pogon, čija najveća dopuštena masa, uključujući i masu
priključnog vozila, ne prelazi 7.5 t, a koja se koriste za prijevoz
tereta u krugu do 50 km od od mjesta utovara do mjesta
istovara,
c) vozilima koja se koriste za obuku vozača i ispite u cilju
dobivanja vozačke dozvole ili svjedodžbe o stručnoj
osposobljenosti, pod uvjetom da se ne koriste za komercijalni
prijevoz tereta ili putnika,
d) specijaliziranim vozilima za prijevoz opreme za cirkuse i
zabavne parkove;
e) posebno opremljenim vozilima čija je namjena edukacija u stanju
mirovanja (bibliobus i sl.),
f) specijaliziranim vozilima za prijevoz novca i
vrijednosti,
g) vozilima koja se koriste isključivo na cestama unutar prometnih
objekata kao što su luke i željeznički terminali,
h) vozilima koja se koriste za prijevoz živih životinja s
gospodarstava na lokalne tržnice i natrag ili s tržnica u lokalne
klaonice u krugu do 50 km.
Obveze prijevoznika i vozača u slučaju kada vozilo nije
opremljeno tahografom
Članak 18.
(1) Ako vozilo nije opremljeno tahografom u skladu s odredbom
članka 2. stavka 3. ovoga Zakona, isto će se moći koristiti samo
za:
a) unutarnji linijski prijevoz putnika na linijama ukupne
udaljenosti do 50 km,
b) međunarodni linijski prijevoz putnika čija je polazna i
odredišna točka smještene na udaljenosti do 50 km zračne linije od
granice između dviju država, a čija udaljenost ne prelazi 100
km.
(2) U slučaju obavljanja prijevoza iz stavka 1. ovoga članka,
prijevoznik je dužan sastaviti vozni red i raspored dužnosti, koji
za svakog vozača mora sadržavati naziv, sjedište i unaprijed
utvrđeni raspored različitih razdoblja vožnje, ostalih poslova,
prekida vožnje i raspoloživosti.
(3) Vozač raspoređen za vožnju vozilom iz stavka 1. ovoga članka
mora imati u vozilu izvod iz rasporeda dužnosti i primjerak voznog
reda iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Raspored dužnosti mora:
a) sadržavati sve informacije navedene u stavku 2. ovoga članka za
minimalno razdoblje koje obuhvaća prethodnih 28 dana, s tim da se
podaci moraju redovito dopunjavati u vremenskim razmacima koji ne
smiju biti dulji od 30 dana,
b) potpisati odgovorna osoba prijevoznika,
c) se čuvati u tvrtki godinu dana nakon isteka razdoblja na koje
se odnosi. Prijevoznik izdaje izvode iz rasporeda dužnosti na
zahtjev vozača i na zahtjev ovlaštene osobe.
VI. TAHOGRAFI
Tehnički uvjeti i tipno odobrenje tahografa
Članak 19.
(1) Tahograf koji je ugrađen u skladu s odredbama ovoga Zakona
mora biti tipno odobren sukladno posebnim propisima.
(2) Ministar propisuje tehničke uvjete koje moraju ispunjavati
tahografi, izvedbene zahtjeve za tahografe, tahografske listiće,
memorijske kartice, uvjete za preglede, ispitivanje, ugradnju i
popravak tahografa i ispitivanje ograničivača brzine.
Radionice
Članak 20.
(1) Radionica jest pravna ili fizička osoba-obrtnik koja na
temelju dozvole Ministarstva može obavljati djelatnosti:
1. provjere i pregleda tahografa,
2. ugradnju i ispitivanje tahografa,
3. popravak i demontažu tahografa.
(2) Radionica u okviru djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka kao
poslove radionice može:
- aktivirati, kontrolirati, servisirati, kalibrirati, te
plombirati tahografe, prenositi podatke s tih uređaja, utvrđivati
nemogućnost prijenosa podataka s uređaja, uklanjati i demontirati
uređaje, te za njih izrađivati identifikacijske oznake.
(3) Djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka radionica može
obavljati za:
1. analogne tahografe,
2. digitalne tahografe.
(4) U dozvoli mora biti utvrđeno koju od djelatnosti iz stavka
1. ovoga članka radionica može obavljati.
(5) Ista radionica može obavljati istu djelatnost za obje vrste
tahografa pod uvjetom da za svaku vrstu tahografa ima zasebnu
dozvolu.
(6) Dozvola se izdaje na rok od 5 godina.
(7) Protiv rješenja kojima se dozvola daje ili uskraćuje žalba
nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim
sudom Republike Hrvatske.
(8) Radionica je dužna u roku od 60 dana prije isteka važenja
dozvole podnijeti zahtjev za produljenje važenja dozvole.
(9) U slučaju promjene vlasništva, voditelja iz članka 26. ovoga
Zakona ili u slučaju promjene zaposlenika koji obavljaju postupke i
poslove radionice (u daljnjem tekstu: tehničar), radionica je dužna
o tome obavijestiti Ministarstvo u roku od osam dana od dana
promjene.
(10) Ministar propisuje način podnošenja zahtjeva, postupak
izdavanja dozvola i poslove radionica.
Dozvola
Članak 21.
(1) Iznimno od odredbe članka 20. stavka 5. ovoga Zakona
radionica koja obavlja samo djelatnosti provjere i pregleda
tahografa mora obavljati tu djelatnost za analogne i digitalne
tahografe.
(2) Ministarstvo u dozvoli određuje radionici oznaku dozvole i
oznaku plombiranja. Oznake moraju biti postavljene na oglasnoj
ploči.
Uvjeti za izdavanje dozvole
Članak 22.
(1) Dozvola će se izdati radionici na temelju zahtjeva kojemu se
obvezno prilažu dokazi o ispunjavanju uvjeta, i to da:
- je upisana u sudski, odnosno obrtni registar za obavljanje
djelatnosti iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona,
- će poslove svoje djelatnosti obavljati na siguran i
transparentan način,
- mora posjedovati odgovarajuće prostorije na području Republike
Hrvatske, opremu i alat te zapošljavati osposobljene
tehničare,
- prilaz radionici mora biti izgrađen i označen sukladno pravilima
struke,
- mora osigurati odgovarajuću pouzdanost umjeravanja
tahografa,
- protiv nje ne smije biti pokrenut stečajni postupak, postupak
prisilne nagodbe ili likvidacije,
- protiv podnositelja zahtjeva, odnosno voditelja ili u radionici
zaposlenog tehničara ne smije biti pokrenut kazneni postupak za
kazneno djelo koje se vodi po službenoj dužnosti, a koje je bilo
počinjeno kod obavljanja poslova vezanih za tahograf,
- voditelj radionice nije osoba kojoj je kao voditelju radionice u
posljednjih pet godina oduzeta dozvola,
- mora imati na odgovarajući način uređen odnos s proizvođačem
tahografa u vezi s postupcima i poslovima koje obavljaju,
- mora imati prostorije i opremu koji omogućavaju da bilješke i
dokumentacija o svim aktivnostima povezanim s tahografima, kao i
podaci koji su na njima, mogu biti zabilježeni i pohranjeni na
odgovarajući način i dostupni nadzornim tijelima, te mora osigurati
zaštitu osobnih podataka sukladno propisima o zaštiti osobnih
podataka,
- mora imati podmirene sve dospjele obveze na ime poreza i drugih
javnih davanja,
- radionici ili osobi čiji je pravni sljednik radionica u
posljednjih pet godina nije oduzeta dozvola,
- najmanje jedan od zaposlenika mora biti tehničar koji ispunjava
uvjete iz članka 26. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona,
- mora imati voditelja koji obavlja poslove iz članka 26. stavka
3. ovoga Zakona i
- mora imati oglasnu ploču na kojoj će biti sve informacije
sukladno članku 26. stavka 6. ovoga Zakona.
(2) Ministar propisuje način dokazivanja ispunjavanja uvjeta,
sadržaj i oblik zahtjeva za izdavanje ili produžetak dozvole.
Oduzimanje dozvole
Članak 23.
(1) Ministarstvo će rješenjem oduzeti dozvolu radionici ako
utvrdi:
- da radionica više ne ispunjava uvjete iz članka 22. ovoga
Zakona,
- da radionica ili njezini zaposlenici u svom radu ne poštuju
odredbe ovoga Zakona i na temelju njega donesenih podzakonskih
akata,
- da je radionica dala lažne izjave, podatke ili dokumente u
postupku izdavanja dozvole odnosno provjere uvjeta za dobivanje
dozvole,
- da radionica svoj rad obavlja tako da se način rada dovodi u
pitanje (primjerice podešavanjem kalibracijskih parametara ili
uređaja u vozilima čime bi mogla utjecati na pogrešno mjerenje sati
vozača u vozilima ili lažnu kalibraciju),
- da je radionica podešavala zaštitne elemente na tahografima.
(2) Rješenjem o oduzimanju dozvole, oduzimaju se sve dozvole
pojedine radionice.
(3) Rješenjem o oduzimanju dozvole radionici se nalaže da u roku
od tri dana od primitka rješenja o oduzimanju dozvole Ministarstvu
preda sve kartice radionice, sredstva za plombiranje i svu
dokumentaciju i evidencije, koje je prema ovom Zakonu te na temelju
njega donesenim propisima, dužna voditi.
(4) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga člana žalba nije
dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravni sudom
Republike Hrvatske.
Nadzor nad radionicama
Članak 24.
(1) Nadzor nad radionicama obavlja inspekcija cestovnog prometa.
U okviru tog nadzora, potrebno je provjeriti ispunjava li radionica
propisane uvjete za dobivanje dozvole te je li njihov rad u skladu
s odredbama ovoga Zakona, kao i na temelju njega donesenih
propisa.
(2) Ako se kontrolom tahografa utvrdi da tahograf ne radi
ispravno Inspekcija cestovnog prometa dužna je obaviti nadzor u
radionici koja je provela posljednju provjeru ili izvršila neki
drugi zahvat na tahografu.
(3) Ako se nadzorom utvrde nepravilnosti u radionici koje mogu
imati obilježja kaznenog djela, a koje bi mogle ugroziti siguran
rad tahografa, inspekcija cestovnog prometa će narediti odgovornoj
osobi da bez odgađanja zaposlenicima zabrani pristup karticama
radionice.
(4) Ako odgovorna osoba ne postupi u skladu s odredbom stavka 3.
ovoga članka, Ministarstvo će na prijedlog inspekcije cestovnog
prometa, radionici oduzeti dozvolu.
(5) Inspekcija cestovnog prometa dužna je o svim obavljanim
nadzorima sukladno odredbama ovoga članka obavijestiti
Ministarstvo.
Evidencija o radionicama
Članak 25.
(1) Ministarstvo vodi evidenciju o: - izdanim dozvolama
radionicama, izmjenama dozvole i pratećoj dokumentaciji,
- oduzetim dozvolama te svim izmjenama i pratećoj
dokumentaciji,
- popisu elektroničkih ključeva radionica, opremi za plombiranje i
popisu pečata,
- podacima o tehničarima zaposlenim u radionici koji su
osposobljeni za rad na tahografima i koji ispunjavaju uvjete za
izdavanje kartica radionica,
- podacima o stručnoj spremi, odnosno osposobljenosti tehničara,
uključujući svjedodžbe o završenom školovanju i drugim
odgovarajućim svjedodžbama,
- podacima o svim izdanim karticama radionica pojedinim
radionicama, odnosno tehničarima,
- podacima o pojedinim karticama koje su izgubljene, ukradene ili
o karticama koje su neispravne.
(2) U okviru evidencije iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo
evidentira sljedeće osobne podatke: osobno ime i prezime, datum
rođenja te mjesto stalnog i eventualno privremenog prebivališta
tehničara.
(3) Ministar će detaljnije propisati evidenciju iz stavka 1.
ovoga članka te način njezinog vođenja.
(4) Ministarstvo dostavlja informacije o trenutačnom stanju
radionica odnosno kartica nadležnim tijelima drugih država koje to
zatraže.
Tehničar, voditelj i oglasna ploča radionice
Članak 26.
(1) Tehničar može biti osoba:
- koja ima najmanje srednju stručnu spremu prometnog,
elektrotehničkog, strojarskog i preciznomehaničarskog smjera,
- koja je stručno osposobljena, što se dokazuje potvrdom o
završenom školovanju za ispitivanje i ugradnju tahografa prema
programu odobrenom od ministarstva nadležnog za obrazovanje i
potvrdom o stručnoj osposobljenosti kod nekog od proizvođača
tahografa koji posjeduju priznato tipno odobrenje. Stručna
osposobljenost dokazuje se i potvrdom pravne ili fizičke osobe, kod
koje je zaposlena osoba koja je završila školovanje za instruktora
stručnog obrazovanja. Potvrda o stručnoj osposobljenosti ne smije
biti starija od tri godine.
- koja nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo koje se vodi po
službenoj dužnosti te koje je počinjeno pri obavljanju poslova s
tahografima i
- protiv koje zbog kaznenog djela iz podstavaka 3. ovoga stavka
nije pokrenut kazneni postupak,
- koja nije u radnom odnosu i ne obavlja iste ili slične poslove
izvan radionice.
(2) Zahvate na tahografima i opremi od koje ovisi ispravan rad
tahografa, može obavljati samo tehničar radionice koji posjeduje
važeću potvrdu o stručnoj osposobljenosti.
(3) Voditelj može biti osoba koja:
- je u radnom odnosu u radionici i koju je odgovorna osoba
radionice imenovala za obavljanje poslova radionice, i
- protiv koje nije pokrenut postupak za kazneno djelo u vezi s
obavljanjem poslova s tahogafima,
- koja nije u radnom odnosu i ne obavlja iste ili slične poslove
izvan radionice.
(4) Voditelj odgovara za sigurnost i pohranjivanje podataka, rad
s memorijskim karticama radionice, te obavlja sljedeće
poslove:
- brine da ovlaštenim tehničarima budu uručene, te da
upotrebljavaju svoje kartice sukladno propisima,
- brine da se kartice radionice, kliješta za plombiranje, te
odgovarajući dokumenti, kada nisu u upotrebi, pohranjuju na
sigurnom mjestu ili blagajni,
- brine da se o gubitku, krađi odnosno neispravnosti memorijskih
kartica bez odgode obavijesti izdavatelja kartica i
Ministarstvo,
- brine se o roku važenja dozvole i pravovremenom podnošenju
zahtjeva za njezino produljenje,
- brine o održavanju fizičke sigurnosti kartice dok je ona u
upotrebi.
(5) Radionica i njezini zaposlenici dužni su vozaču bilo kojeg
vozila koje ima ugrađen tahograf pružati usluge u skladu s
dozvolom.
(6) Radionica mora na vidljivom mjestu imati oglasnu ploču koju
veličinom i oblikom mogu uočiti svi korisnici, a obvezno mora
sadržavati:
- oznaku dozvole i oznaku plombiranja,
- obavijesti, naloge i upozorenja nadležnih tijela.
(7) Radionica je u slučaju uklanjanja ili demontaže tahografa
dužna s uređaja presnimiti sve podatke koji su na njemu zabilježeni
sukladno odredbama ovoga Zakona, uključujući osobne podatke. Te
podatke dužna je pohraniti na siguran način najmanje jednu godinu,
a smije ih proslijediti samo prijevozniku u čijem je vozilu bio
tahograf ili kod kojega je zaposlen vozač na kojeg se odnose podaci
o radnom vremenu i odmorima te nadzornim tijelima sukladno ovom
Zakonu.
VII. MEMORIJSKE KARTICE
Kartice
Članak 27.
(1) Kartica vozača i kartica prijevoznika izdaju se na vrijeme
od pet godina, kartica nadzornog tijela na dvije godine, kartica
radionice na jednu godinu.
(2) Kartica radionice izdaje se na ime pojedinog tehničara koji
je osposobljen sukladno odredbama članka 26. stavka 1. ovoga
Zakona, kartica nadzornog tijela na ime pojedine osobe koja je
karticom ovlaštena za provođenje nadzora u skladu s člankom 44.
stavkom 2. točkom a) ovoga Zakona.
(3) Kartica radionice mora imati sigurnosni pin.
Nadležnost izdavanja kartica
Članak 28.
(1) Poslove izdavanja kartica iz članka 27. ovoga Zakona, kao
javnu ovlast, obavlja pravna osoba koju je na temelju javnog
natječaja, u skladu s odredbama ovoga Zakona (u daljnjem tekstu:
izdavatelj kartica) ovlastilo Ministarstvo.
(2) Javnu ovlast izdavatelj kartica dobiva na rok od 10
godina.
(3) U Republici Hrvatskoj javna ovlast iz stavka 1. ovoga članka
daje se samo jednom izdavatelju kartica.
Javna ovlast izdavatelja kartica
Članak 29.
(1) Javna ovlast izdavatelja kartica obuhvaća:
- odlučivanje o izdavanju ili oduzimanju kartica, uključujući
uručivanje kartica, vođenje evidencije iz članka 25. ovoga Zakona,
te davanje podataka iz evidencije;
- upravne poslove u svezi s generiranjem potrebnih elektroničkih
ključeva.
(2) Izdavatelj kartica dužan je javnu ovlast provoditi na
najmanje jednom mjestu u Republici Hrvatskoj.
Izdavanje kartica
Članak 30.
(1) Kartice iz članka 27. ovoga Zakona izdaju se na temelju
zahtjeva.
(2) Obvezni sadržaj i obrazac zahtjeva propisuje ministar.
Uvjeti za davanje javne ovlasti izdavatelju kartica
Članak 31.
(1) Javna se ovlast daje pravnoj osobi koja ispunjava sljedeće
uvjete:
- da u Republici Hrvatskoj raspolaže odgovarajućim prostorijama za
obavljanje javne ovlasti,
- da ima zaposlenike koji su sukladno propisima Republike Hrvatske
ovlašteni za vođenje upravnog postupka,
- da ima dovoljan broj drugih stručnih zaposlenika,
- da ima na raspolaganju odgovarajuću opremu za obavljanje poslova
koji su sastavni dio javne ovlasti,
- da se ne radi o radionici u smislu ovoga Zakona,
- da protiv nje nije pokrenut stečajni postupak, postupak prisilne
nagodbe ili likvidacije,
- da protiv uprave ili njezinog člana, odnosno odgovorne osobe
nije pokrenut kazneni postupak za djelo za koje se pokreće po
službenoj dužnosti,
- da član uprave odnosno odgovorna osoba u posljednjih pet godina
nije bila član uprave ili odgovorna osoba u izdavatelju kartica
kojemu je oduzeta ta javna ovlast,
- da ima podmirene dospjele obveze na ime poreza i drugih javnih
davanja,
- da ne postoje druge okolnosti na osnovi kojih je moguće
utemeljeno zaključiti da neće primjereno provoditi javnu ovlast
i
- da njoj ili osobi čiji je univerzalni pravni sljednik izdavatelj
kartica u posljednjih pet godina ta javna ovlast nije oduzeta.
(2) Ponuditelj može dokazivati da ispunjava uvjete koji se
odnose na prostorije, opremu i stručne zaposlenike za pružanje
usluga u vezi s personalizacijom i izradom kartica, te u vezi s
generiranjem ključeva za elektronički potpis, a kod kojih se radi o
poslovima s podizvođačima, s kojima ima za vrijeme na koje se daje
javna ovlast ugovorom uređen odnos u vezi s osiguravanjem ovih
usluga, odnosno može navesti da će ih pružiti nakon dobivanja javne
ovlasti u skladu s ovim Zakonom.
(3) Ministar propisuje način dokazivanja uvjeta iz stavaka 1. i
2. ovoga članka.
(4) Uvjete za davanje javne ovlasti izdavatelj kartica mora
ispunjavati za cijelo vrijeme trajanja javne ovlasti.
Mjerila za izbor
Članak 32.
(1) Mjerila za izbor na javnom natječaju su sljedeća:
- predviđeni prosječni vlastiti troškovi izdavanja pojedine
kartice, s time da više bodova dobiva ponuditelj koji ponudi niže
prosječne vlastite troškove,
- rok za početak obavljanja javne ovlasti, s time da više bodova
dobiva ponuditelj koji ponudi kraći rok,
- izlaženje u susret potrošačima koji se odnose na uredovno
vrijeme, načini podnošenja zahtjeva za karticu, pomoć potrošačima i
drugo, s time da više bodova dobiva ponuditelj koji ponudi bolja
rješenja za potrošača.
(2) Mjerila iz stavka 1. ovoga članka poredana su na način da
mjerilo iz stavka 1. podstavaka 1. ovoga članka ima najveći, a
mjerilo iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka ima najmanji
učinak.
Javni natječaj
Članak 33.
(1) Javni natječaj raspisuje Ministarstvo.
(2) Javni se natječaj objavljuje u »Narodnim novinama.»
(3) Javni natječaj mora sadržavati najmanje:
- napomenu da se radi o objavi javnog natječaja radi davanja javne
ovlasti izdavanja kartica te druge identifikacijske oznake javnog
natječaja,
- napomenu da se javna ovlast daje u skladu s ovim Zakonom, te
provedbenim propisima,
- predmet javne ovlasti i napomenu da se daje samo jedna javna
ovlast,
- krajnji rok početka i vrijeme trajanja javne ovlasti,
- postupak izbora nositelja javne ovlasti,
- uvjete koje mora ispunjavati nositelj javne ovlasti,
- mjerila za izbor nositelja javne ovlasti,
- mjesto, vrijeme i uvjete plaćanja za podizanje dokumentacije za
natječaj,
- mjesto i rok za davanje ponude,
- naslov, prostoriju, datum i sat javnog otvaranja ponuda.
(4) Ministarstvo je dužno na dan objave javnog natječaja i za
cijelo vrijeme trajanja roka za davanje ponuda omogućiti svim
zainteresiranim uvid u dokumentaciju za natječaj te je uručiti
svima koji uplate traženi iznos.
(5) Ministar propisuje sadržaj dokumentacije za natječaj, rokove
za podnošenje i javno otvaranje ponuda, način i postupak otvaranja
ponuda.
Odluka o odabiru
Članak 34.
(1) U odluci o odabiru pravne osobe za izdavatelja kartice
Ministarstvo određuje rok za početak obavljanja javne ovlasti kao i
vrstu i visinu financijskog osiguranja u svrhu zakonitog i
primjerenog obavljanja javne ovlasti.
(2) Protiv odluke iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti
žalba Povjerenstvu koje imenuje ministar.
(3) Visina financijskog osiguranja mora biti takva da pokriva
očekivane troškove Ministarstva u vezi s eventualnim oduzimanjem
javne ovlasti, novim davanjem javne ovlasti i izvođenjem poslova
izdavatelja kartice u Ministarstvu do trenutka kada novi izdavatelj
kartica počinje provoditi javnu ovlast.
Oduzimanje javne ovlasti
Članak 35.
(1) Ministarstvo će rješenjem oduzeti javnu ovlast izdavatelja
kartica ako utvrdi: - da izdavatelj kartica ne ispunjava uvjete iz
članka 31. ovoga Zakona, - da izdavatelj kartica odnosno zaposlenik
prilikom obavljanja javne ovlasti krši odredbe ovoga Zakona te na
temelju njega donesene podzakonske akte, - da je pravomoćnom
presudom izdavatelj kartica ili zaposlenik izdavatelja kartica
osuđen za kazneno djelo u svezi s obavljanjem poslova javne
ovlasti, - da je izdavatelj kartica dao lažne izjave, podatke ili
dokumente u ponudi, odnosno u postupku provjere uvjeta iz članka
31. ovoga Zakona, - da izdavatelj kartica ne omogućava ili sprečava
nadzor iz članka 36. ovoga Zakona, - da izdavatelj kartica cijenu
za izdavanje kartica i druge usluge naplaćuje u suprotnosti s
propisom članka 37. ovoga Zakona, te na opravdani zahtjev
izdavatelja kartica, ali ne prije isteka pet godina od početka
provođenja javne ovlasti.
(2) Protiv rješenja o oduzimanju javne ovlasti iz stavka 1.
ovoga članka može se izjaviti žalba Povjerenstvu koje imenuje
ministar.
(3) U rješenju o oduzimanju javne ovlasti Ministarstvo će
odrediti rok prestanka javne ovlasti izdavatelja kartica.
(4) Rješenjem o oduzimanju javne ovlasti, dotadašnjem
izdavatelju kartica se nalaže da novom izdavatelju kartica danom
prestanka javne ovlasti bez naplate troškova u elektroničkom obliku
i na papiru preda svu dokumentaciju i evidencije koje posjeduje i
koje vodi a odnose se na obavljanje javne ovlasti, kao i sve
izrađene, ali neuručene kartice. Ako dotadašnji izdavatelj kartica
ne postupi sukladno odluci, navedena dokumentacija i evidencije mu
se oduzimaju. Ova se odredba primjenjuje i u slučaju prestanka
javne ovlasti uslijed isteka vremena.
(5) Ako je to radi obavljanja upravnih poslova koji su predmet
javne ovlasti nužno, dotadašnji izdavatelj kartica dužan je opremu
za obavljanje poslova (računala s nužno potrebnom programskom
opremom, uređaji za personalizaciju i izradu kartica, blanketi
kartica, druga potrebna oprema) dati u najam novom izdavatelju
kartica. Ako dotadašnji izdavatelj kartica ne postupi sukladno ovoj
odluci, Ministarstvo može odlukom na određeno vrijeme, koje ne
smije biti dulje od šest mjeseci, navedenu opremu oduzeti.
Dotadašnji izdavatelj kartica za upotrebu te opreme ima pravo na
odštetu.
Nadzor nad izdavanjem kartica
Članak 36.
Upravni nadzor nad obavljanjem javne ovlasti obavlja
Ministarstvo. U okviru nadzora Ministarstvo je dužno utvrditi
ispunjava li izdavatelj kartica i dalje propisane uvjete za
izdavatelja kartica te obavlja li poslove u skladu s propisima.
Cijena izdavanja kartice
Članak 37.
(1) Troškove obavljanja javne ovlasti izdavatelj kartica
podmiruje iz cijene izdavanja kartica koje plaćaju stranke za
izdavanje kartica, odnosno za druge usluge.
(2) Cijenu za izdavanje kartice, odnosno drugih usluga propisuje
ministar tako da izdavatelju kartica osigura pokriće troškova koji
se odnose na obavljanje javne ovlasti, vodeći računa o prosječnim
troškovima koje je izdavatelj naveo u svojoj ponudi.
Evidencije
Članak 38.
(1) Izdavatelj kartica vodi evidenciju o izdanim karticama.
Evidencija obuhvaća najmanje sljedeće podatke, uključujući i
navedene osobne podatke:
1. o stanju zahtjeva za izdavanje kartica:
- osobno ime i prezime podnositelja zahtjeva,
- datum i mjesto rođenja,
- spol i materinski jezik,
- adresu stalnog prebivališta,
- adresu na koju želi primati poštu,
- broj vozačke dozvole,
- državu koja je izdala vozačku dozvolu,
- naziv tijela koje je izdalo vozačku dozvolu,
- kategorije vozila za koje osoba ima vozačku dozvolu,
2. o vozačevoj kartici:
- osobno ime i prezime vozača,
- spol i materinski jezik,
- adresu stalnog prebivališta,
- adresu na koju želi primati poštu,
- broj vozačke dozvole,
- državu koja je izdala vozačku dozvolu,
- naziv tijela koje je izdalo vozačku dozvolu,
- kategorije vozila za koje osoba ima vozačku dozvolu.
- digitalna fotografija,
- digitalni potpis;
3. o kartici nadzornog tijela:
- naziv nadzornog tijela,
- adresa nadzornog tijela te osobno ime i prezime ovlaštene
(odgovorne) osobe,
- osobno ime i prezime za nadzor zadužene službene osobe,
- datum i mjesto rođenja,
- spol i materinski jezik,
- adresu stalnog prebivališta,
- adresu na koju želi da mu se pošalje kartica,
- elektronička adresa,
- digitalna fotografija,
- digitalni potpis;
4. o kartici prijevoznika:
- tvrtka, odnosno ime pravne, odnosno fizičke osobe koja raspolaže
prijevoznim sredstvom:
- adresa odnosno sjedište prijevoznika,
- osobno ime i prezime ovlaštene osobe,
- elektronička adresa;
5. o kartici radionice:
- naziv odnosno tvrtka radionice,
- adresa odnosno sjedište radionice,
- osobno ime i prezime ovlaštene (odgovorne) osobe,
- elektronička adresa,
- osobno ime i prezime tehničara - imatelja kartice,
- datum i mjesto rođenja,
- spol i materinski jezik,
- adresa stalnog prebivališta,
- adresa na koju želi da mu se pošalje PIN kod (nije adresa
radionice),
- elektronička adresa,
- digitalna fotografija,
- digitalni potpis;
6. za sve vrste kartica:
- naziv nadležnog izdavatelja,
- broj kartice,
- datum početka važenja kartice,
- datum isteka važenja kartice,
- status kartice (zaplijenjena/od strane nadležnog organa/,
suspendirana /privremeno oduzeta/, oduzeta /trajno nevažeća/,
zamjenjuje se, izgubljena, ukradena, oštećena, istekao rok važenja,
produžena, zamijenjena, otkazana, nadoknađena);
7. za sve vrste kartica njihovo ukupno stanje o:
- broju dostavljenih (preuzetih) kartica,
- personaliziranim karticama,
- otpremljenim karticama,
- greškama kod izrade,
- zalihama kartica,
- karticama u optjecaju,
- vraćenim (nepreuzetim) karticama,
- oštećenim karticama.
(2) Izdavatelj kartica dužan je voditi i evidenciju o
elektroničkim ključevima i drugim elektroničkim zapisima na
karticama u elektroničkom obliku.
(3) Podatke iz stavka 1. ovoga članka izdavatelj kartica
pribavlja iz evidencija koje već vode druga tijela, odnosno
nositelji javnih ovlasti, osim podataka za koje još ne postoji
službena evidencija. Druga tijela i nositelji javnih ovlasti dužni
su izdavatelju kartica proslijediti tražene podatke te u suradnji s
njim omogućiti najjednostavniji način izmjene, odnosno uvida u
evidencije i podatke.
(4) Prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje kartice stranka je
dužna u pisanom obliku izjaviti da dopušta korištenje podataka iz
stavka 1. ovoga članka. Ako se radi o korištenju osobnih podataka,
izdavatelj kartica je dužan navesti koje će osobne podatke iz
određenih službenih evidencija koristiti.
(5) Izdavatelj kartice vozača i kartice radionice, podatke koje
vodi sukladno ovom članku prosljeđuje i razmjenjuje s nadležnim
tijelima drugih država putem zajedničke mreže (TACHONET).
(6) Radi izvršavanja nadzora Ministarstvo i nadzorna tijela iz
ovoga Zakona imaju pristup podacima iz evidencija iz stavaka 1. i
2. ovoga članka, kao i odgovarajućim podacima nadležnih tijela
drugih država putem zajedničke mreže (TACHONET).
VIII. POSTUPCI PROVJERE
Sustavi provjere
Članak 39.
(1) Inspekcija cestovnog prometa i policijski službenici (u
daljnjem tekstu: nadležna tijela za provjere) dužni su organizirati
i provoditi odgovarajuće i redovite provjere u svrhu pravilne i
dosljedne provedbe i primjene odredbi ovoga Zakona i na temelju
njega donesenih propisa, na cesti i u prostorima prijevoznika i
tvrtki, za sve kategorije prijevoza.
(2) Provjere iz stavka 1. ovoga članka moraju se obavljati svake
godine i moraju obuhvatiti širok i reprezentativan presjek mobilnih
radnika, vozača, prijevoznika, tvrtki i vozila u svim kategorijama
prijevoza obuhvaćenim odredbama ovoga Zakona.
(3) Provjere iz stavka 2. ovoga članka, moraju se organizirati
na način da se od 1. lipnja 2008. provjerava 1% dana koje odrade
vozači vozila obuhvaćenim ovim Zakonom.
(4) Postotak provjera iz stavka 3. ovoga članaka povećat će od
1. siječnja 2009. na najmanje 2%, a od 1. siječnja 2010. na
najmanje 3%.
(5) Nadležna tijela za provjere dužna su najmanje 30% ukupnog
broja provjeravanih radnih dana provjeravati na cesti, a najmanje
50% u prostorima tvrtki.
(6) Provjere iz stavka 1. ovoga članka moraju sadržavati
sljedeće podatke: broj vozača provjerenih na cesti, broj provjera u
prostorima tvrtke, broj provjeravanih radnih dana, te broj i vrstu
prijavljenih povreda propisa, zajedno s naznakom radi li se o
prijevozu putnika ili tereta.
Statistika
Članak 40.
(1) Nadležna tijela za provjere dužna su osigurati da
statistički podaci prikupljeni od provjera u skladu s odredbom
članka 39. ovoga Zakona budu razvrstani na one:
a) za provjere na cesti:
- vrsta ceste (autocesta, državna ili županijska, odnosno lokalna
cesta) država registracije pregledanog vozila, u cilju izbjegavanja
diskriminacije,
- vrsta tahografa (analogni ili digitalni);
b) za provjere u tvrtkama:
- vrsta prijevozne djelatnosti (unutarnji ili međunarodni
prijevoz, prijevoz putnika ili tereta, javni prijevoz ili prijevoz
za vlastite potrebe),
- veličina voznog parka,
- vrsta tahografa (analogni ili digitalni).
(2) Nadležna tijela iz stavka 1. ovoga članka dužna su čuvati
podatke o provjerama prikupljene u prethodnoj godini.
(3) Tvrtke u kojima su vozači zaposleni dužne su čuvati jednu
godinu dokumente, zapise rezultata i ostale potrebne podatke koje
im dostave nadležna tijela za provjere, o provjerama izvršenim u
prostorima tih tvrtki ili u pregledu vozača tih tvrtki na
cesti.
Provjere na cesti
Članak 41.
(1) Provjere na cesti moraju se organizirati na različitim
mjestima i u različitim vremenskim razdobljima, pri čemu se moraju
obuhvatiti svi segmenti cestovne mreže, u cilju sprečavanja
izbjegavanja mjesta provjere.
(2) Trgovačka društva koja upravljaju javnim cestama, kao i
koncesionari, u suradnji s inspekcijom i policijskim službenicima
dužna su osigurati:
a) da se u dovoljnoj mjeri osiguraju mjesta za provjere na ili u
blizini postojećih cesta, te da prema potrebi servisne stanice i
ostale sigurne lokacije mogu funkcionirati kao mjesta
provjere,
b) da se provjere provode po sustavu slučajne rotacije, uz
odgovarajuću geografsku ravnomjernost.
(3) Provjere na cesti iz stavka 2. ovoga članka moraju se
obavljati bez diskriminacije, a ovlaštene osobe prilikom obavljanja
provjera posebno su dužne na nediskriminirajući način
provjeravati:
a) državu registracije vozila,
b) državu prebivališta vozača,
c) državu poslovnog nastana tvrtke,
d) polazište i odredište vožnje,
e) vrstu tahografa (analogni ili digitalni).
(4) Provjere na cesti obuhvaćaju sljedeće:
a) dnevno i tjedno vrijeme vožnje, prekide vožnje, dnevno i tjedno
vrijeme odmora, podatke za prethodne dane koji se moraju nalaziti u
vozilu i/ili podatke pohranjene za isto razdoblje na kartici vozača
i/ili u memoriji tahogafa, i/ili na ispisima,
b) sve slučajeve prekoračenja dopuštene brzine vozila, koji se
definiraju kao razdoblja dulja od jedne minute tijekom kojih brzina
vozila prelazi 90 km/h za vozila kategorije N3 ili 105 km/h za
vozila kategorije M3,
c) ako je moguće, trenutačne brzine vozila koje zabilježi tahograf
tijekom najviše 24 prethodna sata korištenja vozila,
d) ispravan rad tahografa (utvrđivanje moguće zlouporabe uređaja
i/ili kartice vozača i/ili listića).
(5) Nadležna tijela za provjere moraju imati popis mogućih
provjera iz stavka 4. ovoga članka i moraju biti opremljena opremom
za provjeru koja omogućuje:
a) preuzimanje podataka s jedinice u vozilu i kartice vozača za
digitalni tahograf, očitavanje podataka, te analizu i/ili prijenos
nalaza u središnju bazu podataka radi analize,
b) provjeru tahografskih listića.
(6) Ministarstvo će surađivati i razmjenjivati podatke
prikupljene iz provjera s nadležnim tijelima drugih država.
Provjere u prostorima tvrtki
Članak 42.
(1) Provjere u prostorima tvrtki moraju se planirati na način da
se uvažavaju prethodne provjere za različite vrste prijevoza i
tvrtki, posebno ukoliko su se tijekom pregleda na cesti utvrdile
teže povrede odredbi ovoga Zakona.
(2) Nadležno tijelo za provjere dužno je tijekom provjere uzeti
u obzir sve informacije koje dostavi nadležno tijelo druge države,
a koje se odnose na aktivnosti pregledavane tvrtke te države.
(3) Provjere koje su obavljene u prostorijama tijela nadležnih
za provjere, na temelju traženih dokumenata ili podataka koje su
tvrtke predale po njihovom zahtjevu, smatraju se provjerama
izvršenim u prostorijama tvrtke.
(4) Provjere u prostorima tvrtke obuhvaćaju, osim provjera iz
članka 41. stavka 4. ovoga Zakona i sljedeće provjere:
a) tjedna razdoblja odmora i vremena vožnje između razdoblja
odmora,
b) pridržavanje dvotjednog ograničenja vremena vožnje,
c) tahografske listiće, jedinice u vozilima i ispise podataka s
kartica vozača.
(5) Nadležno tijelo za provjere u prostorima tvrtki mora imati
popis mogućih provjera iz stavka 4. ovoga članka i članka 41.
stavka 4. ovoga Zakona i mora biti opremljeno opremom za provjeru u
skladu s odredbom članka 41. stavka 5. ovoga Zakona.
(6) Nadležno tijelo za provjere, ukoliko je to moguće, može
provjeravati i zajedničku odgovornost drugih sudionika, kao što su
otpremnici, agenti, špediteri i dr., ukoliko se utvrdi kršenje
propisa.
Sustav ocjene rizika
Članak 43.
(1) Ministarstvo će uvesti sustav ocjene rizika za tvrtke, koji
će se temeljiti na broju i težini povreda odredbi ovoga Zakona,
koje je pojedina tvrtka počinila te na informacijama o prekršajima
dobivenim u suradnji s drugim državama.
(2) Povredom iz stavka 1. ovoga članka smatra se:
a) prekoračenje maksimalnoga dnevnog, tjednog ili dvotjednog
vremena vožnje za 20% ili više,
b) nepridržavanje minimalnoga dnevnog ili tjednog razdoblja odmora
za 33% ili više,
c) nepridržavanje minimalnog prekida vožnje,
d) nepodešavanje tahografa sukladno posebnom propisu.
(3) Nadležna tijela za provjere dužna su tvrtke s visokom
ocjenom rizika provjeravati češće i detaljnije.
X. NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE
Nadležnost i ovlasti u vezi s inspekcijskim
nadzorom
Članak 44.
Članak 44. (1) Inspekcijski nadzor nad provedbom AETR-a i ovoga
Zakona obavljaju:
a) inspekcija cestovnog prometa,
b) policijski službenici u okviru nadzora nad sigurnošću cestovnog
prometa (Poglavlje III. ovoga Zakona);
(2) Inspekcija cestovnog prometa i policijski službenici imaju
sljedeće ovlasti:
a) zabraniti upotrebu vozila u kojem oštećenje ili neispravan rad
tahografa nije otklonjen u roku od tjedan dana od dana nastanka
kvara ili otkrića nepravilnosti u radu a vozač nije na listić ili
listiće zapisa ili na privremeni listić koji se prilaže listiću
zapisa ili vozačkoj kartici, na koji upisuju podatke koji mu
omogućavaju identifikaciju (broj vozačke kartice i/ili ime i/ili
broj vozačke dozvole), uključujući njegov potpis, upisivao sve
podatke za različita razdoblja koja više nisu zabilježena ili nisu
ispravno zabilježena tahografom,
b) u slučaju sumnje da tahograf ne radi ispravno, uputiti vozilo
na izvanredni pregled tog uređaja te svih drugih elemenata vezanih
uz tahograf, koji moraju biti ugrađeni u vozilo radi njihova
ispravna rada; troškove pregleda snosi vlasnik vozila u koje je
uređaj ugrađen,
c) zahtijevati od vozača da omogući kontrolu tahografa i dostavi
na uvid popise sa zabilježenim podacima, karticu ili ispis s
tahografa te dopusti pregled popisa sa zabilježenim podacima,
kartice ili ispise s tahografa,
d) privremeno oduzeti popis s bilježenim podacima ili ispis s
tahografa kao dokaz u postupku odnosno u istu svrhu dati izraditi
prijepis podataka iz kartice,
e) privremeno oduzeti karticu, pod uvjetom da se utvrdi da je
kartica krivotvorena ili da vozač koristi tuđu karticu ili da je
kartica čiji je nositelj dobivena na temelju lažnih izjava i/ili
krivotvorenih dokumenata, te je dostaviti nadležnom izdavatelju uz
navođenje razloga za privremeno oduzimanje kartice,
f) isključiti vozilo iz prometa dok se ne ispravi uzrok prekršaja,
odnosno prisiliti vozača na korištenje dnevnog odmora,
g) predložiti nadležnim tijelima oduzimanje, suspendiranje ili
ograničenje licencije za obavljanje djelatnosti ili vozačke
dozvole.
(3) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa
donesenih na temelju njega obavlja Ministarstvo.
X. PEKRŠAJNE ODREDBE
Članak 45.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 50.000,00 kuna
kaznit će se pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik:
- ako u vozilima čija je najveća dopuštena masa s priključnim
vozilom veća od 3.5 t, te autobusima konstruiranim ili trajno
prilagođenim za prijevoz više od devet putnika, uključujući i
vozača nije ugrađen tahograf (članak 2. stavak 3.),
- ako u novom vozilu koje se prvi put registrira u Republici
Hrvatskoj nakon 1. siječnja 2009., čija je najveća dopuštena masa s
priključnim vozilom veća od 3.5 t, te autobusima konstruiranim ili
trajno prilagođenim za prijevoz više od devet putnika, uključujući
i vozača, nije ugrađen digitalni tahograf (članak 2. stavak
4.),
- koji mobilne radnike raspoređuje na rad tako da im prosječno
tjedno radno vrijeme tijekom četiri mjeseca iznosi više od 48 sati
(članak 4.)
- ako mobilnim radnicima ne omogući korištenje stanke sukladno
članku 5. ovoga Zakona,
- koji noćni rad mobilnih radnika određuje na način da njihovo
ukupno radno vrijeme tijekom svakog 24-satnog razdoblja iznosi više
od deset sati (članak 7.),
- ako poslodavac ne postupi sukladno odredbi članka 9. ovoga
Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 kuna kaznit će se i
odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1.
ovoga članka.
Članak 46.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 20.000,00 kuna
kaznit će se pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik, ako naredi ili
dopusti da vozač ne koristi dnevne, tjedne odmore i prekide vožnje
sukladno odredbama članaka 10., 11. i 12. ovoga Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna kaznit će se i
odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1.
ovoga članka.
(3) Vozač koji postupi suprotno odredbama članaka 10., 11. i 12.
ovoga Zakona, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od:
- 700,00 kuna ako vrijeme vožnje do prekida vožnje ili odmora
prekorači za najviše pola sata,
- 1.000,00 kuna ako vrijeme vožnje do prekida vožnje ili odmora
prekorači za više od pola do najviše jednog sata,
- 2.000,00 kuna ako vrijeme vožnje do prekida vožnje ili odmora
prekorači za više od jednog do najviše dva sata,
- 3.000,00 kuna ako vrijeme vožnje do prekida vožnje ili odmora
prekorači za više od dva do najviše tri sata,
- 4.000,00 kuna ako vrijeme vožnje do prekida vožnje ili odmora
prekorači za više od tri sata.
(4) Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 kuna kaznit će se vozač
ako ne navede razloge postupanja suprotno od odredbi članaka 10.,
11. i 12. ovoga Zakona.
Članak 47.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 30.000,00 kuna
kaznit će se pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik, ako:
- postupi u suprotnosti s odredbom članka 14. ovoga Zakona,
- ne obavijesti Ministarstvo o promjenama vlasništva, voditelja
ili tehničara (članak 20. stavak 9.),
- ako u roku od tri dana od primitka rješenja o oduzimanju dozvole
ne preda Ministarstvu sve kartice radionice, sredstva za
plombiranje i svu dokumentaciju i evidencije koje su dužne voditi
(članak 23. stavak 3.),
- ako zaposli tehničara i voditelja u suprotnosti s odredbom
članka 26. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona,
- ako omogući da zahvate na tahografima i opremi obavlja tehničar
koji ne posjeduje važeću potvrdu o stručnoj osposobljenosti (članak
26. stavka 2.),
- ako ne postupi u skladu s odredbom članka 26. stavka 7. ovoga
Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna
kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj
iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 48.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna
kaznit će se pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik, ako postupi u
suprotnosti s odredbom članka 18. ovoga Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 kuna kaznit će se i vozač
koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Razmjena izvješća i informacija
Članak 49.
(1) Ministarstvo će dostavljati Europskoj komisiji izvješće o
provedbi odredbi o radnom vremenu i obveznim odmorima mobilnih
radnika, navodeći stajališta poslodavaca i mobilnih radnika, svake
dvije godine.
(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka dostavljat će se
Europskoj komisiji najkasnije do 30. rujna, nakon dvogodišnjeg
razdoblja na koje se izvješće odnosi.
(3) Izvješće mora sadržavati odredbe o korištenju iznimki
sukladno odredbi članka 17. ovoga Zakona, ukoliko su iznimke
propisane.
(4) Ministarstvo je dužno informacije o provjerama iz članaka
39-42. ovoga Zakona dostavljati Europskoj komisiji svake dvije
godine na propisanom obrascu.
(5) Razmjena podataka, iskustava i znanja između Republike
Hrvatske i ostalih država aktivno će se promicati.
Nastavak rada radionica
Članak 50.
(1) Do izdavanja dozvola radionicama sukladno ovom Zakonu, a
najdulje 15 mjeseci nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, važe
rješenja Ministarstva izdana ispitnim mjestima za analogne
tahografe, sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na
cestama (»Narodne novine«, broj 105/04. i 142/06.) i podzakonskih
akata na temelju toga Zakona.
(2) Ispitna mjesta koja u roku iz stavka 1. ovoga članka ne
ishode rješenja sukladno ovom Zakonu prestaju s radom, što će
rješenjem utvrditi Ministarstvo.
Rok za donošenje propisa
Članak 51.
(1) Obvezuje se ministar da u roku od tri mjeseca od dana
stupanja na snagu ovoga Zakona donese propise iz članka 9. stavka
5., članka 19. stavka 2., članka 20. stavka 10., članka 22. stavka
2., članka 25. stavka 3., članka 30. stavka 2., članka 31. stavka
3. i članka 33. stavka 5. ovoga Zakona.
(2) Obvezuje se ministar da donese odluku o raspisivanju prvoga
javnog natječaja Ministarstva sukladno članku 33. stavku 1. ovoga
Zakona najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana njegova stupanja na
snagu.
Prestanak važenja propisa
Članak 52.
(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti:
- odredbe članaka 235., 236., 237. i 238. Zakona o sigurnosti
prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 105/04. i 142/06.),
- odredbe članaka 43., 47., 56., 57. i 58., 59. i 63. Pravilnika o
tehničkim uvjetima i ispitivanju tahografa i ispitivanju
ograničivača brzine (»Narodne novine«, br. 120/05.),
- Pravilnik o ukupnom trajanju vremena upravljanja vozilom, o
odmorima vozača i vođenju evidencije rada i odmora vozača (»Narodne
novine«, br. 87/05.).
(2) Do donošenja propisa sukladno ovlaštenjima iz ovoga Zakona,
ostaje na snazi, ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga
Zakona:
- Pravilnik o tehničkim uvjetima i ispitivanju tahografa i
ispitivanju ograničivača brzine (»Narodne novine«, br.
120/05.).
Stupanje na snagu
Članak 53.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim
novinama«, osim odredbi članaka 4., 5., 6., 7., 8., 9. i 49. ovoga
Zakona, koji stupaju na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u
Europsku uniju.
Klasa: 340-01/08-01/01 Zagreb, 9. svibnja 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.